Otok Krapanj

krapanj-2

Pogled s terase mi je često lutao prema zanimljivom otočiću u neposrednoj blizini, odvojenom tek uskim kanalom od kopna, kojeg je valjalo detaljnije istražiti. Već otprije sam znao da je to otok Krapanj, no za svih dosadašnjih posjeta ovom dijelu Lijepe Naše, nismo koristili priliku da ga podrobnije upoznamo, sve do sad… Tako smo jednog jutra spakirali naš avanturistički ruksak, uzeli dječja kolica i Ivu, odšetali do pristaništa i ubrzo za 4kn po osobi bili na brodiću koji nas je za manje od 5 minuta prebacio na željenu destinaciju.

 

Otok Krapanj najniži je i najmanji naseljeni otok na Jadranu, manji je od pola četvornoga kilometra. Najviša mu nadmorska visina ne prelazi 1,25 m, a udaljen je od kopna svega 300 m. Šezdesetih godina prošlog stoljeća s više od 1500 stanovnika bio je najgušće naseljeni otok na Jadranu. Danas na Krapnju živi oko 200 stanovnika. Krapanj je otok stoljetne tradicije ronilaštva, spužvarstva i ribarstva.
Krapanj, tj. njegovo središte čini naselje od uglavnom kamenih kuća, koje tvore splet uskih kamenih uličica, karakteristično za dalmatinsko podneblje. Iz te se mreže izdvaja stoljetna borova šuma i samostan Sv.Križa, u čijem muzeju se čuvaju brojni eksponati koji svjedoče o životu Krapnja u prošlim vremenima.Tijekom boravka na Krapnju, posjetili smo “Galeriju od spužava” gdje smo se upoznali sa tradicionalnom vještinom izlova i pripreme spužvi za najrazličitije namjene. Spužvarstvo se pojavljuje u Hrvatskoj, najprije na otoku Krapnju i to prije više od 300 godina kada je Krapljane tom teškom i uzbudljivom, a nadasve opasnom poslu obučio, fra Antun Grk s Krete početkom 18. stoljeća. On je na otok oko 1704. godine donio i znanje za preradu spužvi. Spužve su se najprije lovile ostima iz broda, tehnikom kojom su neki od krapljanskih spužvara lovili sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Danas takvih vještih lovaca na spužve nema, a nema ni spužava na dubinama dohvatljivim oku i ostima. Za lov su upotrebljavali brodove od 4 do 5 t i do 1893. godine lovili su samo na osti, dakle do dubine od oko 15 metara. Vlada u Trstu ( u vrijeme Austro Ugarske Monarhije), živo je nastojala unaprijediti spužvarski obrt, pa je 1893. godine dala zadruzi u Krapnju prvi ronilački aparat, a 1896. godine i drugi aparat. Tako je nastala svojevrsna borba između onih koji su lovili na osti i ronilaca.
Euspongia officinalis Adriatica – Dalmata fina jedna je od najkvalitetnijih morskih spužvi i raste u podmorju hrvatskog Jadrana. Morska spužva je osjetljiva i traži toplo, slano, mirno i čisto more. Sastoji se od elastičnih vlakana jodom bogatog spongina. Zbog velike koncentracije joda (14%) na kožu djeluje antibakterijski, a zbog strukture ne izaziva statički elektricitet. Ta svojstva te iznimna mekoća i finoća idealni su za njegu lica i tijela (čišćenje, masažu, peeling). Zbog velike moći upijanja i zadržavanja tekućine te savršene finoće koristi se i u kućanstvu, prilikom restauracije umjetnina, finu obradu keramike, drva, kože i u laboratorijima i medicini. U svakom slučaju, uzeli smo nekoliko primjeraka pa me nakon nekog vremena slobodno pitajte za dojmove iz prve ruke. ;-)Samo nekoliko koraka dalje uskom kamenom ulicom dolazimo do uljare Sv. Lovre gdje u polusatnom obilasku učimo o nekadašnjim vještinama obrade maslina u svrhu dobivanja maslinovog ulja. Zaista je fascinantan postupak kojim su se stari maslinari služili stoljećima kako bi dobili tu cijenjenu tekućinu. Ipak, vrijeme i napredak nose svoje pa danas postupak obrade modernim strojevima traje oko 40ak minuta, a odradi se sve ono za što je prethodnim generacijama bilo potrebno nekad i više od 12 sati.
Prošetali smo gotovo cijelim otokom (koliko smo mogli sa dječjim kolicima jer nismo ponijeli klokanicu) i uvjerili se iz prve ruke da nautičke karte na lažu i da je more oko Krapnja poprilično plitko sa lijepim plažicama (interesantno za klince) sa svih strana osim sa sjeverne (gdje je kanal), i jugoistočne, što mi nije ulijevalo velike nade u uspješnost podvodnog hobolova. Ipak, ponio sam svu potrebnu opremu, za svaki slučaj. Kako je tog dana puhala umjerena do jaka bura, nismo htjeli biti izloženi vjetru pa smo se odlučili za djelomično zaklonjenu jugoistočnu stranu, što se kasnije pokazalo kao dobar odabir. Na prvom uronu, nakon što sam se odmaknuo 300tinjak metara od obale i došao do dubine od nekih 7m, spazio sam karakteristične znakove prisutnosti hobotnice u blizini, a brzim pretraživanjem ubrzo sam našao i rupu u dnu u kojoj se skrivala. Iako se nazirao samo dio kraka, krenuo sam u lov i nakon 15ak minuta i 10ak urona uspio sam pobijediti ovu jednometarsku trokilašicu čija nastamba joj je pružala puno bolje utočište nego što mi se to u početku činilo. Hoba je u žaru borbe izgubila dva kraka, no ubrzo se predala i cijela. Ovo mi je bio prvi ulov sa korištenjem olova i moram priznati da uvelike olakšava urone, neutralizirajući plovnost odijela.
Bila je to odlična kulminacija posjeta ovom prekrasnom otočiću koji nudi puno više od onoga što možete očekivati uzevši u obzir njegovu veličinu, na kojeg ćemo se još sigurno u budućnosti vraćati kada budemo u blizini.

(statistički podaci su preuzeti s Wikipedije i TZ Brodarica)

 Uskoro slijede novi nastavci reportaža… Stay tuned… 

You may also like...