Jesenski Velebit 28. – 30. 09. 2018.

Kako je dobro imati 40 godina!!! I odlučiti za to počastiti ekipu u carstvu Velebita savršenim planom planinarenja, smještaja i na kraju okrepe. Bravo care!!! E tako, oni koji su mogli i htjeli ulovili su savršeni vikend i krenuli, ovaj put petorica. Mjesto odlaska je Careva kuća na Begova?i (1180 m), koja se nalazi tik uz cestu Krasno – Alan, na po?etku njezina kraka prema V. Lubenovcu, a  ispod Begova?kog kuka. kućom upravlja HPD Gromova?a iz Oto?ca, čiji članovi su nam i predali klju? iste na njihovom druženju u Oto?cu (šljiva je lijepo grijala….).  već standarni dolazak u Oto?ac završavamo hamburgerom na njihovoj tržnici i odlazimo prema Krasnom i dalje za Begova?u. Sami smo u kući, pa koristimo sav komfor, smještavamo se u dvije spavaone, ložimo vatru u kuhinji i onda otkrivamo jedan novi Cuvée vina koje je namijenjeno našem tijelu u sprečavanju dehidracije tokom ovog vikenda. U petak su nam se malo širile zjenice sa svakim ispijenim gutljajom, ali nakon aklimatizacije vina na Velebitsko okruženje, u subotu smo samo zadovoljno treptali. I subota, dan za akciju, i ujutro i popodne. Prvo onaj planinarski, dan nas dočekuje u magli koju bura počinje lagano rastjerivati iznad naših glava. Vozimo se šumskom cestom do Lubenovca – krške udoline smještene na samom rubu Strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi. A upravo su Hajdučki kukovi naš cilj za subotu i to kružna staza preko vrha Golubi? (1650 m) i Kuka (1649 m). Ulaskom u šumu počinjemo i potragu za vrganjima kojima je šuma o?ito obilovala do nedugo, jer nailazimo na mnoge stare i neiskoristive. Ipak na kraju se u vrećicu stavlja i nekoliko dobrih kao planirani dodatak za večernju peku i nedeljnji doručak. Uspon ide bez problema stazom koja se više ne markira, zato jer se radi o strogom rezervatu prirode i uprava parka ne želi da se više penje na te vrhove radi moguće njihove devastacije. Uspon nam obilježava Knezovo znojenje i potreba za čestim presvla?enjem i jedna dionica staze koja je teže prohodna zbog srušenih jela koje je poharala bolest.  Tu stazu zaobilazimo s desne strane, bez obzira na neke savjete da to treba odraditi s lijeve strane. Pa zašto bi slušali savjete kad je s nama sve vredu. Dolaskom na greben počinjemo doživljavati prave udare bure koja se bori protiv magle i niske naoblake koja obavija vrhove obližnjih Hajdučkih kukova. Navijamo za buru, ali tek dolaskom na vrh Kuk Počinju se otvarati vidici na okolno prekrasno područje. Šteta, ali i magla ima svoje ?ari i doprinosi misti?nosti ovih stijena….. Spuštamo se prema Lubenova?kim vratima i nakon ručka vijećamo o daljnjim planovima. Zaključujemo da bi uspon na Vratarski kuk predugo trajao za cijelu ekipu, a razdvajanje ne dolazi u obzir na ovakvim avanturisti?ko-gastronomskim avanturama u koje je prerastao naš jesenji Velebit. znači ide lagani spust prema Lubenovcu, obilazak zatvorenih pastirskih stanova i povratak na drugi dio izleta, gastronomske delicije u Carevoj kući. A tu Toomy i Cvajo preuzimaju stvari u svoje ruke i oduševljavaju nas u pripremi peke, pa malo roštilj?i?a, domaćini kuće pokazuju nam kako se fino može pripremiti gljiva jelova rujnica, a i vino se popravilo u odnosu na petak. Sve u svemu prekrasno druženje u subotnju večer u srcu Begova?e, bez signala mobitela i pod carstvom zvjezdanog neba. Nedjelja je dan planiran za povratak, ali avantura se ne preska?e. Bio bi grijeh prerano napustiti ovakvo mjesto, pogotovo što se budimo sa zrakama Sunca i bez magle koja nas je obavijala većinu subote. Plan je odlazak u Lomsku dulibu i penjanje na vrh Veliki Rajinac (1667 m). Veliki Rajinac je vrh nasuprot najvišeg vrha Sjevernog Velebita – Malog Rajinca (1699 m). E a sad zašto je mali veći, a veliki manji, do sad još nismo saznali. Kombi ostavljamo zajedno sa Knezom kod Lugarnice i ponavljamo avanturu iz 2010. godine – uspon na vrh bez markirane staze, sami tražeći najpovoljniju opciju uspona, ili opciju s najviše plezanja po brojnom kamenju. A vrh nas časti sa predivnim pogledom, nadoknačujemo dvostruko sve ono što nismo vidjeli u subotu. Osobno pogled s Velikog Rajinca za mene je jedan od najljepših na Velebitu. S jedne strane Jezera I zavižanski vrhovi, preko puta Hajdučki kukovi, s druge strane Veliki Kozjak, a u daljini Ba?i? kuk, Prikinuto brdo….fantastično, odmah se javljaju neke druge ideje bauljanja ovim krajevima. A za spust odabiremo još malo stjenovitih detalja na kojima bi na nekim mjestima i uže ?ist dobro poslužilo. Sve u svemu uživancija uz još nekoliko potvrdnih izjava da je s nama sve u redu. Kod lugarnice nas čeka Knez sa brojnim informacijama o prošlosti i sadašnjosti Lomske dulibe, koje je pokupio od usputnih prolaznika dok je čekao nas par planinara. I to je to, idemo doma. I tako, još jedan 40-ti rođendan je obilježen na jesenskom Velebitu i sad primamo prijave za slijedeći. Izvolite…. D.K. Track Dan 1 Track Dan 2