Kalnički vladari – 01.09.2013.

Kalnik je oduvijek atraktivna destinacija planinarima, penjačima i leta?ima, no u posljednje vrijeme postaje sve zanimljivije odredište i drugim putnicima namjernicima, turistima i slučajnim posjetiteljima. Velika prisutnost ljudi na stijenama i ispod njih, sve veće količine sme?a i buke (posebno tokom zadnjih koncertnih aktivnosti) mogle bi nas nagnati na pomisao da su ljudi u potpunosti zagospodarili i tim predjelom. No iskreno se nadam da je to samo naizgled tako.

I dalje utopisti?no vjerujem da šume i stijene pripadaju životinjama ?ija su to prirodna staništa, dok smo mi samo (uz ?asne iznimke) povremeni posjetitelji. Nitko od nas ne bi volio da mu se gost u kući ili na dvorištu ponaša nedoli?no, pravi buku ili gomila sme?e, a ipak upravo to ljudi rade pravim vladarima ove polu divljine.

Nedjeljna šetnja kalni?kim grebenom bila je nagra?ena slučajnim susretom sa neprikosnovenim gospodarom tog stjenovitog predjela, našom najopasnijom otrovnicom – poskokom, a njegova ranojutarnja uspavanost omogućila nam je da se nadivimo tom Veličanstvenom bi?u koje neopisivo podsje?a na daljnjeg ro?aka pradavnih mitskih zmajeva, što inače nemamo često prilike jer uglavnom brzo odmi?u od pogleda i objektiva.

Ipak, unatoč svemu, ne mogu se ne zapitati da li je ovaj krasan primjerak zabunom proveo no? vani, neposredno uz planinarsku stazu, ili mu je možda dovoljno skrivanja i bijega pred uzurpatorima njegova mira? Pitam se kako bi završio da na njega nisu naišli planinari koji vole i poštivaju zmije i druge životinje? Da li bi netko drugi u svom strahu i neznanju digao kamen ili štap na njega, ili ga ugrozio na neki drugi način riskiraju?i i vlastitu ugrozu? O takvima se obično ?ita po novinama…

Iskreno se nadam da će on* i svi njegovi ro?aci uspješno izbjegavati ?este susrete sa humanoidima te i dalje mirno živjeti na ovom području kako bismo ga za par godina susreli opet, još impresivnijeg, ali nedaj bože u opasnijim okolnostima.

Za sam kraj dana nebo je pripremilo kratku predstavu neposredno pred potpuno zatvaranje i kišu te time okrunilo ovaj prvi rujanski dan. Iako je još daleko, moram priznati da mi je jesen nekako zamirisala u zraku…

* – ovog smo od milja nazvali Halid jer smo ga sreli na dan održavanja koncerta istoimenog umjetnika čiji opus ne pratimo, no čisto ako se netko priupita jesmo li se imali prilike upoznati 🙂

[mudslide:picasa,0,hpk.chrne.mambe,5918955374168839569]