Na krovu Hrvatske (Sinjal 1831 m – Dinara) – 15.-16.02.2014.
Uvijek je lijepo kro?iti nogom na ovaj vrh i na nekoliko minuta biti ?ovjek na najvišoj to?ci u Hrvatskoj. Ni hladno?a ni olujni vjetar u tim trenucima ne mogu skinuti osmijeh s lica. To kratko zadovoljstvo donosi dugo sje?anje i ponos, na vlastiti uspjeh i na ekipu koja je bila s tobom.
Plan za ovaj izlet je jako brzo realiziran. Do?ekali smo taj prvi lijepi vikend, skupili ekipu, rentali kombi i krenuli u subotu to?no u 5 sati prema Kninu. U kombiju nas 6, rekli bi tri veterana i tri seniora. Pla? o bolnim koljenima i manjku kondicije neprestano bruji u zraku, ali nakon obilnih plati miješanog mesa kod Macole (i Karlova?kih) za doru?ak u pola 8, svi su odjednom postali mo?ni i spremni na sve.
U Kninu, na ve? dobro poznatom mjestu u mesnici Pivac, kod našeg kolege Perice Šimi?a preuzimamo klju?eve planinarskog doma na Brezovcu i kre?emo prema selu Mirkovi?i, odakle je Toomy osmislio odli?an plan uspona za dva dana i ekipu koja je tu. Nakon presvla?enja kre?emo laganom stazom i uz nekoliko ne preteških uspona kroz predivnu prirodu za tri sata dolazimo do Brezovca. Otvaramo vrata doma i onda kre?e akcija. Jedni lože pe?i u zajedni?kom boravku i sobi gdje spavamo, drugi pripremaju ru?ak i ve?eru. U ?as je stol zatrpan bogatim doma?im prera?evinama, koje nas neodoljivo zovu na trošenje. Poslije ru?ka ?etvorica nas kre?e na uspon na vrh Badanj (1281 m) do kojeg dolazimo za manje od sat vremena. S vrha se pruža predivni pogled, a pošto je i vrijeme zalaska Sunca priroda nas dariva još ljepšim bojama i vizurama.
Štef i Ljubo ostali su u domu, tj. žrtvovali su se da nama kasnije ne bi bilo hladno, a na ostanak u domu možda ih je i potaknula moja pri?a o dolasku ?etvero?lane ženske ekipe planinarki iz Kaštela. Na kraju su se i pojavili planinari iz planinarskog društva Ante Bedalov iz Kaštela – Mario i Elvira, te ih ovim putem lijepo pozdravljam.
Za ve?eru je na repertoaru grah s kobasicama iz zajedni?ke produkcije Mareka i Cvajte. Vrhunski gastronomski doga?aj. Nakon što smo potrošili grah i nekoliko litara vina koje smo donijeli na nejakim le?ima odlazimo na spavanje i odmor pred nedjeljni uspon na najvišu to?ku Hrvatske (ne ra?unaju?i repetitor na Sv. Juri na Biokovu).
Bu?enje slijedi po planu to?no u 06:01, slijedi doru?ak, ?aj s dodacima rakije, zaklju?avanje doma i pokret prema vrhu. Svi kre?emo prema vrhu, makar je dan ranije bilo onih koji su razmišljali o spustu istom stazom kojom smo i prišli do doma.
Kroz šumu, koja je nekima prije pet godina zbog velike koli?ine snijega i manjka opreme zadala velike probleme, ovaj put prelazimo s krpljama na le?ima. Malo smo razo?arani zbog manjka snijega, ali izlaskom na ?istinu i usponom prema Duleru konstantno gazimo dragu nam, bijelu površinu.
Ovdje ve? u mnogo?emu do izražaja dolazi i kondicija, a prijelomni trenutak odustajanja dvojice veterana bilo je montiranje dereza pred sam završni uspon. Na vrh smo od tog mjesta stigli za 50 – tak minuta. Šteta što nismo svi uspjeli, ali bolje da je sve završilo sigurno. Na vrh ipak nismo stigli uobi?ajenim putem. Padina ispod samog križa, koju smo ugledali s zadnjeg prijevoja prema vrhu omamila nas je i bez rije?i privukla na svoju kosinu. Malo cepinjarenja i za?as smo na vrhu. Uz tradicionalni pozdrav i gutljaj rakijice uživamo u trenutku mira i spokoja. Sada smo mi najviši Hrvati. Predivni pogledi prema bosanskim vrhovima, Troglavu, Peru?kom jezeru, Velebitu na drugoj strani ispunjaju dušu ponosom i ve? sad nas zovu na nove avanture.
Silazak prema Mirkovi?ima išao je tzv. Jogurt stazom, obilježenom plasti?nim dijelovima popularnog jogurta. Ekološki ne, u?inkovito da. Kod kombija smo u 14:06, šest minuta kasnije od plana i samo pola sata iza veterana koji nisu ispenjali vrh. Pranje i kupanje slijedi u ledenoj vodi Kr?i?a u skoro nedirnutoj prirodi i apsolutnom otkri?u.
U Kninu vra?amo klju?eve doma, obilazimo slap Kr?i? i u Novom Marofu smo u 22 sata.
Jako uspješan i sadržajan izlet, nadam se da ne?emo opet ?ekati 5 godina za povratak.
D.K.
Log rute:
Fotke:
Video:
