Visočica, Božićni Velebit, 17.-18.12.2016

Nakon samotnih lutanja planinama, ovoj Božićnoj priči odlučio sam prikrpati svoju malenkost pod svaku cijenu, iako je na početku sve drugačije izgledalo. Sve loše vibracije rasplinuli su Cvajta, Toomy, Dario, Marek, Marko i novopridošlica Mario. Vrhunska ekipa za vrhunsku avanturu. Odlična atmosfera tokom cijelog izleta skratila je dva dana na jedan kratki blic, koji je prebrzo prošao. A bilo je tako dobro…predobro.

Uspon sa Ličke strane iz sela Rizvanuše do pl. kuće Visočica, vrlo je šumovit. Samo kamen, koji tu i tamo izviruje, podsjeća da smo na obroncima veličanstvene planine. Uživam u novoj perspektivi doživljaja Velebita i cijelo vrijeme znam da je riječ o istoj magičnoj ženi, privlačnoj i vragolastoj, ali sada ponešto drugačijeg izgleda, koji priziva sve bliže i bliže. Vidim da slične usporedbe sa ženama ima i naš Marek boronoša, koji ovogodišnji bor ne da ni dodirnuti nekome od nas, a kamoli da mu netko pomogne nositi. Ljubomorno ga čuva skroz do kraja i ponosno daruje vrhu ženskog roda – Visočici. Dobro, darujemo ga svi, u predivno predvečerje imaginarnih boja koje, imam dojam, su od Svevišnjega rezervirane samo za ovu svetu Hrvatsku planinu. Hladno je, ali trnci griju osjetila, u meni je neka mješavina ponosa i sreće. Ovaj put ne želim biti sam. Ovaj put, nakon previše vremena, opet zadovoljstvo planine dijelim sa svojom ekipom, svojim Mambama. I to me ispunjava u tom trenutku.

Najbolja Cvajtina kulinarska čarolija ikad do sad, uz dobru kapljicu, zaokružuje kraj prvog dana u prostorijama nove i čiste pl. kuće Visočica. Odličan, zdrav i pozitivan humor nama je oduvijek bio jača strana, i da sutra nije vrlo ozbiljan plan u fokusu, tko zna kad bi se zavukli u svoje vreće. Ovako, oko 22h smo već u vodoravnom položaju. Spavam super. U biti, sve bolje spavam na planinarenju. Čija motorna pila je veća i glasnija, taj ima i bolji san. Dokazano. Po facama drugih ujutro, he, he. Da se iskupim, nudim friško kuhani čaj, ili bar nešto slično njemu. Zato Mario, prvi ranoranioc, kuha kavu, čiji miris barem malo umrtvljuje ostale miomirise toliko autentične za male pl. prostorije. Ubrzo smo svi na friškom zraku, zaključavamo vrata pl. kuće, koja mi je postala toliko draga, i krećemo u novi dan.

Gore na skretanju prema Visočici, odvajamo se od Toomya. Njegov plan je odletjeti sa vrha na Ličku stranu. Mora imati dobar smjer vjetra da preleti minirano šumsko područje i sleti na sigurno. Pozdravljamo se i svatko kreće svojim putem. Naš nas vodi prema Strugama pa ispod Badnja na Medak. Dok smo odlazili i ostavili jednu Mambu, koja je uskoro postala točka, pa točkica u daljini, ipak sam osjetio neku vrstu zabrinutosti. I tuge. Sad smo bili skupa, a tren kasnije smo razdvojeni. Baš poput života samog. Tek kad smo ugledali bijeloplavocrvenog ukrajinca na nekih 3-4 sekunde, odahnuli smo svi. Ptica je iznad Ličkog polja, ajmo sad dalje mi pješadijo, sva sreća da nitko nema problema sa koljenima. Taj dio puta budi u meni zavist prema Dariu. Pozitivnu zavist. Čovjek je prohodal cijeli Velebit, a ovih 22 km u jednom smjeru je samo minijatura prema cijelom njegovom putu. Krajolik je neopisiv. To je najbolji opis. Zato imam fotoaparat. Uživam. Uživamo. Vidi se. Osjeti se. Hodamo i hodamo, a predivne velebitske vizure bude u meni želju da taj dan nema kraja.
Kulminaciju inspirativnosti ovim krajolikom na kraju dana donosi Badanj, čiju uspomenu na jednu, ne tako davnu velebitsku noć, nosim duboko u ladici sjećanja. No, nismo ga stigli ispenjati, šteta, dan je prekratak. Pozdravljamo velebitske ljepotane i spuštamo se prema Medaku gdje naš čeka Toomy sa kombićem.

Vrlo brzo mi je postalo jasno da je ova avantura svojevrsni test mene samoga. Puno sam razmišljao da li dati prednost planini ili dobrim ljudima oko sebe. Na svojim samostalnim lutanjima, doživljaj planine je neopisiv, i postaje zarazno osluškivati tišinu oko sebe. No, ima li ljepšeg doživljaja kad nisi sam u planini, okružen istomišljenicima, prijateljima nadasve. Veliko je to bogatstvo kojeg sam sve više svjestan, jer sat otkucava sve brže i brže. A toliko toga je još pred nama. I zato, hvala vam prijatelji, hvala ti planino.

Sretan Božić i Berg heil!

Hvala organizatorima izleta na angažmanu, te profesionalnom odabiru rute prilagođene psihofizičkom stanju skupine.

F3

Total distance: 42305 m
Max elevation: 1666 m
Min elevation: 369 m
Total climbing: 2477 m
Total descent: -3064 m
Total Time: 07:45:38
Download

You may also like...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *