Božićni Crnopac 2015.

12. godina tradicionalnih Božićnih pohoda. Ekipa vrhunska, atmosfera još i bolja. Na put idemo u najtoplijim Božićnim uvjetima do sada, u najmodernijem kombiju…., sve nekako globalno…, ili? Nakon sve samih pohvala kombiju, šofer Cvajta počinje s gun?anjem, pa ova automatika, to nikak nejde, to nikak ne šalta, a ima i problema s slobodnom lijevom nogom, koja mu je na kraju puta pobjegla i nagazila na kočnicu tak da smo se svi zalijepili za sjedala ispred nas. sreća kaj su ?aše bile prazne. Ovo kmekanje/gun?anje valjda ima neku familijarnu crtu (pozdrav Frenkiju koji nije fizi?ki sa nama, ali nam je u glavi svakako).

Na sam put krenuli smo dosta kasno, ali zbog relativne blizine skloništa na Crnopcu odlučili smo da je sklonište cilj za petak. I dohvatili smo ga tamo negdje iza 23 h.

Sklonište je preurečeno i u mnogo boljem stanju nego što je bilo prilikom našeg zadnjeg posjeta davne 2006. godine. S obzirom na ljepotu ovog područja ne znam zašto nam je toliko dugo trebalo za povratak… Ali za početak pohvale ekipi s Male Rave koja je obnovila i koja se i brine za ovo sklonište. Svaka čast!!

Subotnje jutro zove na uspon. Boronoša Cvajta je spreman i nakon Marekove metode pranja zubiju krećemo put Velikog Crnopca. Svakim korakom prisje?amo se staze koju smo prošli te davne 2006. godine, a svako malo otvaraju se pogledi na ovo kršovito područje Crnopca i vrh s druge strane udoline – Kitu gaćešinu. Korak po korak i ubrzo hvatamo greben koji nam otvara vidike koje ne vi?amo tako često (svakih 9 godina), pa nam je Sveto Brdo ovaj put s krive strane. Na vrhu smo za neka 2,5 h, te skidamo znojne majice i ne obla?imo ništa. Božić, a mi goli do pojasa!!! Ovakvo vrijeme iskoristili smo i za naše prve Velebitske jaslice, ukrašene mahovinom, travom i kamen?i?ima Velebita, a uspjeli smo naći i dovu?i neke ledeno snježne plohe, pa da bude malo zimskog ugo?aja. Nakon ukrašavanja jelke i prigodnog foto serijala, zalegli smo na toplu i suhu travu i uživali u pogledima na kanjon Zrmanje, Krnjeze i Krupe. I opet moram napomenuti da je ovo Božićni Velebit, zimski, da se ne uljuljkate previše u ove tople vremenske uvjete. Spust prolazi u lijenoj atmosferi i planiranju ostatka dana. Pošto smo se do skloništa vratili oko 14 h, odlučujemo da je za taj dan dovoljno planinarenja i krećemo s drugim zaduženjima. Cvajta se prima loženja vatre u skloništu (u zadnje vrijeme to su njegove zada?e), a mi ostali krećemo s rušenjem suhih drva i kalanjem na prikladnu veličinu za peć i roštilj.

Malo je reći da je večera bila bogata, na roštilju jeger i kobasice, a iz Cvajtine kuhinje ?urke, i lonac u kojem je svašta (talijanete, kobasice , malo ?urke…), ali vrlo jestivo. Ostatak večeri kratimo kartanjem, ali ne bele, jer ne nalazimo karte, nego popularne dje?je igre Mau-Mau. Moram reći da uz malo više igra?a i uz pomoć malo vina, ova igra postaje vrlo zabavna. Napominjem malo vina, jer smo ostali bez njega, što svakako znači da ga je bilo malo, bez obzira koliko ga je bilo. I još jedna napomena, Marek je prvak Mau – mau-a, valjda se već priprema za igre s unucima….

Nedjeljno jutro pokušavamo iskoristiti maksimalno planinarski, pa krećemo na kružnu stazu preko Bilog kuka i prašumske divljine prema vrhu vrlo slikovitog naziva – Kita gaćešina. Ispod ovog vrha nalazi se i istoimena jama, najdulja jama u Dinaridima, do sada istražena do 27 383 metra u podzemlju. Ulaz u jamu nismo pronašli, mada su neki zbog duljine čekanja na članak možda i pomislili da smo upali u istu. Vrh Kite pruža predivan pogled na Velebitske vrhove, Crnopac, Gra?ac, i li?ko polje. Sam spust s vrha na okretište je prili?no strm i treba svakako ?uvati koljena. Krug završavamo to?no u podne, to?no kako je bilo planirano i krećemo prema kućama, polako, ali sigurno.

Što reći na kraju, Crnopac je stvarno predivno i divlje područje Velebita, jako pogodno i za kra?e jednodnevne izlete, kako i za višednevna lutanja. Baza, tj. sklonište je za svaku pohvalu, pitanje je jedino kako naći mjesta u mjesecima koji nisu zimski i kada se ipak malo više hoda po našim planinama. Ali za to vrijeme uvijek ostaje šator i neka mala plana.

12. Božićni pohod je završen, s 5 planinara, modernim kombijem i skloništem, te proljetnim uvjetima, možda za 13. pohod splaniramo i dobijemo malo žeš?e uvjete. Mali Rajinac? Ili da Frenki odnese jelku na Vaganski vrh?

D.K.

[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,6231035690386775425]