Zajezda – Milengrad – Ivanščica, 13.12.2009.
Iako smo se već počeli navikavati na proljetne temperature u prosincu, nismo gubili nadu da će se zima ipak uskoro pokazati u punom sjaju, što smo s oduševljenjem ovog vikenda i dočekali. U nedjelju smo, kao i prethodnih godina, prvi snijeg odlučili uprtiti stazama naše najviše planine SZ Hrvatske – Ivanš?ice.
Plan je bio napravljen još po?etkom tjedna, prognoze su se pomno pratile, a poziv je bio odaslan svim aktivnim članovima ekipe na vrijeme da si preslože obaveze i odvoje veći dio nedjelje za još jedan nesvakidašnji izlet.
Igrom slučaja, na polaznoj to?ci od stare garde našli su se Ljubo, G.V., Chvrgl i ja, a imali smo i poja?anje u utjelovljenju Matije koji je već od prije izrazio želju da nam se pridruži na nekom od izleta. Ovo je bila prava prilika za to, a siguran sam da će ih biti još.
Kratki jutarnji brifing uz ?aj i krafne s ?okoladom i već smo u VW Šarkiju koji pod sigurnom G.V.ovom rukom vozi u pravcu Zajezde. Ostavljamo pilu na kraju asfalta kod vinograda i konačno po prvi puta krećemo sa te strane putem Ivanš?ice.
Vrijeme – odlično, lagani sjeverac, temperatura -3°C, sve je pokriveno friškim snijegom, a ispred nas je cijeli dan. Ubrzo dolazimo do skretanja za Milengrad i nakon kratkog snimanja situacije odlazimo posjetiti ostatke te, nekad, vrlo impozantne utvrde koja je još relativno dobro sa?uvana.
Milengrad je srednjovjekovni grad koji je bio najprije u vlasništu obitelji Herkffy do polovine XVI. stoljeća, a zatim ženidbom prelazi u vlasništvo grofova Pata?i?. Ovi ga gradnjom dvorca u Zajezdi napuštaju krajem XVII. stoljeću. Od tada je u ruševnom stanju, ali su sa?uvana djelomi?no njegova karakteristi?na kruništva.
Na povratku ne obra?amo previše pažnju na markacije pa smo idućih 20ak minuta proveli u istraživanju manje prohodnih dijelova šume (a meni se pogotovo svidjelo penjanje preko brda iako smo ga komotno mogli zaobi?i, što mi ekipa nije ostala dužna napomenuti 🙂 i već smo opet na ozna?enom putu za Ivan?icu.
Putem srećemo i nekoliko lovaca koji uop?e nisu oduševljeni našim pojavama, a još manje našim glasnim razgovorom, pjevanjem, urlikanjem i ostalim što strašno plaši sve te okrutne i strašne šumske zvijeri koje su oni namjeravali pomnije prou?iti preko nišana. Ipak, unatoč našim nastojanjima da divlja? bude na oprezu, lovci su imali više sreće u što smo se u povratku i uvjerili po krvavom snijegu i tragovima vu?e životinje.
Otprilike na pola puta pravimo malu pauzu i guštamo uz ?varke, luk i topli ?aj da bismo lakše nastavili uzbrdo. Nedugo zatim se spajamo na stazu koja ide od Ham Pokojca i s obzirom da se već nalazimo na dobro poznatom terenu veselim korakom nastavljamo prema Ivanš?ici. Kako je uspon napredovao tako je i snježni pokriva? bivao sve deblji što nam je svakako mamilo osmijeh na lica.
Nakon 3,5 sata hoda stižemo u Pasari?evu kuću na Ivanš?ici gdje nas čeka legendarna Mamba – Štef, upravo onako kako smo se i dan prije dogovorili. Zajedno ru?amo, malo razgovaramo o planovima i ubrzo nakon toga uslijedio je povratak do auta, mi na jednu, Štef na drugu stranu.
Spust je protekao brzo i bez problema, pa smo kod Sharana bili već za 1h45min, a kod kuće i prije nego što je pao mrak, na što su naše bolje polovice bile jako ponosne 😉
Sve u svemu, bio je ovo jedan odli?an izlet na laganim zimskim uvjetima koji nam je poslužio kao dobra uvertira u ono što nas očekuje za 11 dana, no o tome više kad se vratimo…
[mudslide:picasa,0,ChrneMambe,5414997302665115345]
