Operacija ‘Rapske Barabe’ – 22.-25.05.2009.
Jedan otok, jedan cilj, jedan Fuji, dvije Kone, dva Treka, petero ljudi i pet probušenih zra?nica – kratki je sažetak naše zadnje biciklističke avanture po otoku Rabu. Naravno da se ono što smo prošli i doživjeli ne da opisati u jednoj rečenici jer je već poznato da Črne Mambe (za potrebe ovog izleta pod kodnim imenom Rapske barabe) iz svakog druženja izvuku više…
Polazak je bio u petak, prvi dio tima s kombijem natovarenim MTS-om i biciklima uputio se oko 14:30 iz Marofa nakon pozdravnog pića s Darijem koji nas je došao ispratiti (ko pravi drug precednik). Putovali smo lagano i putem istraživali… svašta… da bismo konačno došli na Rab oko 20h. Kasnije nam se priključuju Marek i Pegi koje smo dočekali vozikaju?i se biciklima po gradu i degustiraju?i opet – svašta.Subota ujutro, nabava hrane za vikend, doručak, pacanje mesa za popodnevni roštilj i gonjamo po otoku. Prvi dan smo odlučili istražiti Kampor koji je većinom prekriven šumom i gustim raslinjem, te skriva zanimljive uvale. Obišavši ga brže nego što smo planirali, na tu rutu smo dodali i vožnju uz obalu do Supetarske Drage i povratak na Rab kroz Mundanije. Prvi dan 50.9 km različitog terena, uspona i spustova, šume i mora, i više nego dovoljno za zagrijavanje. Po povratku je G.V. bio zadužen za večeru s roštilja, a Marek se prihvatio kuhanja graha (zapravo, ne baš samo graha, nego ultraturbomegaenergetskemješavinesvega) da bismo i za nedjelju imali osigurani obrok, a usput smo nadoknaćivali izgubljenu tekućinu pijući osvježavajuća pića. Da…
Nedjelja, nakon doručka krećemo putem Lopara prošavši kroz Rab, Mundanije i G. Supetarsku dragu. Lopar je opet sasvim drugačiji od Kampora, ima hrpu plitkih pješćanih uvala, a mi smo posjetili neke od njih. Vozili smo po plaži u San Marinu, penjali se po stijenama, posjetili plažu Sahara i još poneku susjednu uvalu gurajući i gurajući bicikle (hvala industriji na aluminijskim legurama) te zapravo prošli cijeli Lopar u krug. Povratak do Raba je bio kroz Mundanije, a do kuće smo došli vozeći uz obalu da na najbolji način privedemo avanturu kraju. Ukupno 43.9 km opet šarolikog terena, toplog mora, vrelog zraka i nezaboravnih doživljaja.
Interesantno je da smo svi osim Mareka imali problema sa probušenim zra?nicama, Pegi dvije, Igor, G.V. i ja po jednu, ali svih pet je imalo po 2 rupe. Očigledno je profil Marekovih guma adaptivniji i otporniji na razne prepreke kojima smo vozili, a možda bi mi ostali morali razmisliti o kupnji boljih guma od serijskih koje isporu?uju Kona i Trek.
Zanimljivo je i da je Pegi na ovoj avanturi okrenuo i svoju prvu tisu?icu na Koni pa neka mu ih je još barem 100 takvih!
???Malo o samom otoku (iz raznih izvora):
Otok Rab sastavni je dio arhipelaga u Kvarnerskom zaljevu Jadranskog mora, koji se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Pored istoimenog antiknog gradi?a, u različitim kutcima otoka smjestilo se preostalih sedam idiličnih naselja, a to su: Barbat, Banjol, Palit, Kampor, Mundanije, Supetarska Draga i Lopar.Na otoku stalno obitava otprilike 9,000 stanovnika, koji žive uglavnom od tradicionalnih zanata, poljoprivrede, ribarstva, brodogradnje i, naravno, turizma.
Grad Rab bilježi dugu povijest. Spominje se 10. godina prije Krista u jednom starorimskom dokumentu, kojim tadašnji rimski car Oktavijan August proglašava municipijem i daje mu samostalnost. Nedugo zatim grad dobiva i rijedak počasni epitet FELIX (sretan), što kazuje da je Rab već tada bio razvijeni civilizirani grad, čiji su stanovnici uživali u raskoši tekuće vode, kupalištima, kazalištu, hramovima, urečenim ulicama i koječemu drugome.
Osim toga, Rab je poznat i po još jednoj priči koja se zbila prije više od 17 stoljeća, kada je u Loparu rođen mali Marin. Rastući i stasajući u zrelog mladića, izvježbao je zanat kamenoklesara, te je u potrazi za poslom otputovao čak na suprotnu stranu Jadrana, na obale Apeninskog poluotoka u blizinu današnjeg Riminija.
Svojom marljivošću i krepošću, ubrzo je zadobio ljubav tamošnje krš?anske zajednice, te postao đakonom tamošnjem biskup Gaudienciju. Proganjan zbog propovijedanja krš?anstva, pobjegao je ubrzo na teško dostupno brdo Titan i tamo sagradio crkvicu.
Bili su to temelji na kojem je kasnije niknuo današnji grad San Marino i isto imena državica, gdje se još uvijek ?uvaju posljednji svećevi ostaci.
???
Na kraju, što još reči?! Avantura je bila odlična, ekipa nenadhebiva, zabava zagarantirana, otok krasan, a vikend za poželjeti. Ponovilo se!
[mudslide:picasa,0,ChrneMambe,5340083343723611089]