Category: Velebit i Dinara
12. godina tradicionalnih Božićnih pohoda. Ekipa vrhunska, atmosfera još i bolja. Na put idemo u najtoplijim Božićnim uvjetima do sada, u najmodernijem kombiju…., sve nekako globalno…, ili? Nakon sve samih pohvala kombiju, šofer Cvajta...
Dugo smo čekali da uhvatimo pravo vrijeme, a ovaj put se čekanje zaista isplatilo. Ovi naši jesenski pohodi na Velebit mogu se opisati kao potraga za savršenom jesenskom vizurom, koju je jako teško opisati...
Još nešto što nam postaje lijepa tradicija. Ako smo bili na prvom i ako smo odlično spojili planinu i druženje uz projekciju kratkih filmova na tematiku planine, zašto ne bi ponovili…
Anno Domini MMXV. Planina Biokovo, vrh Sveti Ilija. Vrh koji je uzdignut da ponosno gleda na hrvatsko more, priobalje i otoke Jadrana, ali isto tako pogledom seže na čitavo Zabiokovlje sve do susjedne Bosne...
Ove godine u pohod na 11. Božićni Velebit krenula je opet stara ekipa istomišljenika i zaljubljenika u taj naš surovi, Hrvatski, predivni planinski dragulj. Dok su nam žene referirale vremensku prognozu pred put koja...
Subotnje jutro. Provirujemo iz šatora smještenog uz crkvicu BDM, a uokolo suhozida gleda nas 30-tak poludivljih konja, kobila i mazgi. Ne čuje se buka prometa (mada povremeno projuri neko neregistrirano vozilo s vozačem početnikom),...
Naš prvi filmski festival,koji smo posjetili i na kojem smo sudjelovali. Planinarsko društvo Mosor iz Splita je povodom Svjetskog dana zaštite okoliša i Dana zaštite planinske prirode u RH u organiziralo 1. Mosor Film...
Uvijek je lijepo kročiti nogom na ovaj vrh i na nekoliko minuta biti čovjek na najvišoj točci u Hrvatskoj. Ni hladnoća ni olujni vjetar u tim trenucima ne mogu skinuti osmijeh s lica. To...
Zdrava logika govori da bi opis ove jubilarne 10. godišnje Božićne čarolije trebao potpisati netko od pokretača Črnih Mambi, no na inzistiranje ovogodišnje ekipe, ta čast je pripala baš meni, „naknadnom priključku“ tj. dotepencu!...
Davne 2003. godine krenuli smo prvi put. Bez prijevoza i s malo novaca odvažili smo se na put u nepoznato – od Oltara do Baških Oštarija. Od tada smo ipak malo sazrjeli kao planinari...