Begunjščica classic 26.03.2016.

“Gosponi, zainteresirani za graparenje v Karavankah; Sutrašnja prognoza nije idealna, planine budu u oblacima uz mogućnost mjestimi?nih padavina, a najavljen je i umjeren do jak sjevernjak. Vidljivost s vrha je upitna, no s druge strane, opasnost od lavina je relativno niska…” – bio je početak mojeg upita Viber grupi Planinarenje u petak oko podneva. Ideja je bio jednodnevni blic izlet u Karavnake s ciljem penjanja zapravo bilo ?ega, naravno ovisno o uvjetima i ekipi, da ne ispadne da ove snježne sezone (jer je zima već iza nas) opet nismo izguštali ni jednu grapu.

Pegi je jedini spremno prihvatio izazov i detalji su vrlo brzo dogovoreni. Kako su to njemu prve zimske Alpe i prvi dodir sa penjanjem grapa, odmah sam odlučio igrati na sigurno i kao cilj nam zadao Begunjš?icu putem njenih školskih grapa – ipsilonke i centralke. Dogovor je bio da na licu mjesta vidimo uvjete i ostale faktore pa temeljem toga odlučujemo kako i kamo dalje. Ako vrijeme, volja i snaga posluži, potajno sam se nadao i mogućoj uspon-spust-uspon-spust varijanti…

U 3:01 smo u autu i već se vozimo u smjeru Ljubelja na čiji parking pristižemo oko 05:51 uz dva stajanja za kupnju vinjete i bureka (s mesom, naravno) 🙂 Nismo prvi, ali nije ni gužva, tek nekoliko auta turnih skijaša i alpinista koji polako kreću put Zelenice. U 6:05 smo i mi na trasi skijališta a aktiviranim lavinskim sondama i svom zimskom opremom i grabimo uzbrdo. Servisna cesta je zatvorena, pa putem preko skijališta gledam poznate i manje poznate smjerove u stijenju Begunjske Vrta?e i ukazujem Pegiju na neke naveze koji su već spremni za ulaske u carstvo grapa. Tako jedna petorka bira Ostžkovu grapu koja je Također bila na listi mogućih odabira za danas, ali ostaje nam za neki idući put. Tu je i navez dvojac u pripremi uspona markantne Kozorogove grape čiji skokovi ove zime nisu baš zalijani pa treba biti poprili?no uigran tim za povu?i to cijelom dužinom. Dio ekipe se diže i do ulaza u Lenuhovu grapu ?ije uvjete sad gledam tek izdaleka i prisje?am se kako je bilo tamo prošle godine. Možda se poklopi još koji vikend pa ju škicnem izbliza i ove sezone, mislim u sebi…

Prolazimo ispod Šentanskog plaza, vrijeme se polagano kvari, od vedrog neba došli smo do obla?ne koprene, vjetra koji poja?ava i snijega nošenog vodoravno u naša nasmijana lica. Stojimo na dnu centralne grape, opremamo se za uspon i uživamo u spoznaji da smo prvi tu danas. U gornjem dijelu već gledam odvojak za ipsilon i planiram odluku o ulasku donijeti kad stignem tamo. Uvjeti nisu baš priželjkivani (?itaj – škripavac), ali nisu ni previše loši. Lijepo napredujemo, jedino što nas oblak sve više omata svojim velom snijega i vjetra, no nema mjesta panici jer to?no znam gdje smo i kamo idemo.

Na odvojku za Y, skrečem lijevo i nakon 50ak m prediranja do koljena ulazim na ostatke lavine i nešto tvr?u podlogu. čekam Pegija, a za njim ide i nekoliko Slovenaca koji nas pitaju koja je koja grapa, kuda izlaze, gdje smo sad i sli?na pitanja koja me iskreno iznena?uju jer Očigledno pokazuju da se nitko od njih nije pripremio kod kuće već se vode idejom “kud svi Turci, tud i malo Mujo”. srećom pa smo mi danas odabrali školske grape 😉

Imam vremena pa odlučujem ne koristiti napravljene stepenice već povu?i svoj trag u grapi, a pogled mi se ljepi za zgodnu strminu koja vu?e nešto bolje desno od standardnog desnog kraka i izlazi na greben kojeg treba prepriječiti da bi se s njega izašlo na glavni greben Begunjš?ice. Na spomenutom grebenu kratko čekam da mi se pridruži i Pegi pa da zajedno popikamo taj dio uz dodatnu dozu opreza budu?i da je na jednom dijelu pomalo zra?no.

Zadovoljni uskoro stojimo na glavnom grebenu i krećemo put Velikog vrha, premda je vidljivost nikakva. Odustajemo od spusta i ponovnog uspona, budu?i da mi kompa ima sitnih poteškoća s grijanjem u cipelama, pa odlazimo na vrh, gdje smo već u 09:15 te se kratko družimo sa jednom vrlo spretnom turnom skijašicom koja je došla (i vratila se) po centralki.

To je i naša linija spusta za danas, kratko otpenjavanje u gornjem dijelu i onda laganini spust do podnožja uz susrete sa brojnom ekipom željnom skijanja, grapa, snijega i planina koji tek sad pristižu…
Vrijedi krenuti rano! – istovremeno zaključujemo i uz stisak ruke dogovaramo skori povratak ovom carstvu stijena, leda i snijega…

[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,6267377692135872337]