Bajk planinarska avantura Gorskim Kotarom 10.-12.06.2011.

GK-2011-1

Dugo vremena spominjana i očekivana biciklijada Gorskim Kotarom u organizaciji Magića napokon je ostvarena. Sedmorica biciklista na put su krenuli u petak navečer, a baza nam je bila jedna plantaža borovnica kod Kupjaka. Šuma sa sve četiri strane, drvena kućica i logorska vatrica. Idealno pred jednu od najžešćih biciklijada…

Subotnji start rute nas iz Kupjaka vodi laganim usponima i spustima do Delnica, sa 730 metara nadmorske visine najvišeg grada Hrvatske. Ekipiramo se i krećemo put Lokva, gdje obilazimo muzej žaba i kušamo liker Žablja krv. Liker je rađen od šumskih plodova, tako da nemojte zamišljati neke scene proizvodnje od žaba.Kod pripreme ture vidjeli smo da postoji biciklistička staza oko Lokvarskog jezera, koja nas vodi na drugu stranu do Mrzlih Vodica. I tu počinje prvi dio ove velike avanture. Staza lagano prelazi s asfalta na šljunak, pa na obični šumski put i završava kao MTB staza po uskim stazicama i poplavljenim poljima. A sad moram reći da je veći dio ekipe bio oduševljen. Bilo je tu propadanja u vodu i blato do koljena, prenošenja ženske ekipe na leđima, pokušavanju bicikliranja po potocima i sl. Neki su tu otkrili svoju zatomljenu strast i uživali u ponovno nađenoj mladosti, a bilo je i onih koji nisu bili sretni da im bicikl vozi po blatu.

Ipak svi smo sretno stigli na asfalt do Mrzlih Vodica gdje radimo pauzu za ručak. Put nas dalje vodi prema Crnom Lugu, a tu i imamo prvi problem. U jednoj gumi imamo trn (Janja), a pošto su Ljubo i Janja ionako odlučili da od tu rade povratak u Kupjak, pozdravljamo se i dalje ide udarna petorka.

Na putu prema Gerovu, na moje ugodno iznenađenje, pada odluka da se ide na izvor Kupe, što je opet značilo makadam, ali i nošenje bicikala na ramenima. Na izvoru Marek nije mogao odoljeti i skače u 8 stupnjeva hladnu Kupu. Svaka čast ! Staza koja prati Kupu, kao i sama Kupa nešto je fantastično. Prvih 200- tinjak metara nosimo bicikle na ramenima, a nakon prelaska mostom na lijevu stranu konačno možemo malo i voziti. Još jedan prelazak mosta, malo guranja bicikla po blatu i evo nas ponovno na asfaltu.

Na malograničnom prijelazu Zamost, nakon ispisivanja pograničnih dozvola (3 kn komad) prelazimo u EU, tj. Sloveniju gdje u nekih 30 tak kilometara pratimo tok Kupe do Broda na Kupi, tj. Povratka u HR.  Okrepa uz Radler i čeka nas jedan od najtežih uspona u našoj biciklističkoj karijeri. Nakon malo lutanja nalazimo pravo skretanje i počinjemo uspon prema Radočaju Brodskom: Jedina pozitiva ovog uspona koji savladava 300 metara nadmorske visine je neprekidni hlad ovih šuma Gorskog Kotara.

Na kraju Radočaja je i psihijatrijska ustanova, pretpostavljamo za bicikliste koji nisu mogli savladavati daljnji uspon prema Rogima i dalje prema Kupjaku. Zadnja dionica od nekih 5 kilometara je opet makadam i normalno i uspon, ali sav napor je zaboravljen povratkom u bazu na već pripremljen roštilj i hladne gemište. 107 kilometara izvoženih u ovakvim uvjetima svakako je trebalo ohladiti.

Plan za nedjelju je ponovno bio jedan normalni plan Črnih Mambi, znači ambiciozan zaista, a nakon zajedničkih konzultacija ipak odustajemo od uspona na Skradski vrh i spuštamo se prema Zelenom viru i Vražjem prolazu – posebnom geomorfološkom rezervatu čiji ulaz je na 302 metra n/v.

Obilazimo Zeleni vir (345 m), snažan izvor u  dnu plitke spilje što se nalazi podno sedamdesetak metara visoke, živopisne slojevite stijene niz koju se, kao kakva bijela zavjesa, ruši potok obasipajući ulaz tisućama kapljica. Ime je dobio po smaragdno – zelenoj boji vode jezerca čiji se izvor u spilji i ne primjećuje. Njegove vode, zahvaćene manjom branom, ulaze u podzemni kanal kojim odlaze do hidrocentrale, izgrađene 1921. godine, koja je ujedno i prva hidrocentrala sagrađena u Gorskom kotaru.

A sad prije nego krećemo u Vražji prolaz razmišljamo kako da skratimo naš povratak u Skrad i Ljubo daje prijedlog da u kanjon idemo s biciklima i da nakon prolaza kanjona po planinarskoj stazi produžimo do Skrada. A mi s oduševljenjem to prihvaćamo. Gospođa koja naplaćuje ulaz rekla je da ako idemo biciklima imamo GRATIS ulaz, jer još nije vidjela da neko u kanjon nosi bicikle. Normalno jer od vožnje nema ništa, a i guranje u obzir dolazi samo na nekim mjestima.

Kroz usku guduru, jedva dva metra široku, među stijenama visokim stotinjak metara, probija se, divlje šumeći, planinski potok Jasle. Nad njim, na nosačima usječenim u živu stijenu, načinjene su galerije i mostići kojima se prolazi. Naokolo su strme stijene, a u dubini, pod nogama huči zapjenjen potok. Put kroz tu bučnu stihiju završava podno ulaza u spilju Muževa hiša gdje se nekada stanovništvo skrivalo pred Turcima. Prostranim se hodnikom dužine 200 m ulazi u dubinu spilje , a na njezinom je kraju manja dvorana s jezercem.U spilji ima nekoliko stalagmita i stalaktita, a temperatura vode i zraka je konstantnih 8 stupnjeva.

Produžujemo pl. stazom i za sat vremena smo u Skradu. Slijedi povratak u bazu i obveza da ispečemo 9 kg mesa. A tu slijedi još jedno malo smiješno iznenađenje. Marek, odgovorni za nabavu mesa ima vezu za carsko, pa je kupil 9 kg carskog mesa (i četiri kobasice). I onda smo se stvarno najeli carskog mesa. I nismo mu zamjerili.

Tim roštiljem završila je naša Gorska avantura, prva koju su organizirali Magići. I zato sve čestitke na prvoj, a nadamo se i ne na posljednjoj.

D.K.

[mudslide:picasa,0,hpk.chrne.mambe,5617682738657886337]

You may also like...