Pogrešno skretanje

Dan je bio gotovo idealan, ujutro smo Pegi i ja skoknuli do Zagreba po Pegijevu novu igra?ku – Konu Fire Mountain. S obzirom da smo svi mi rekreativci, a neki od nas pogotovo ;-), zaklju?ili smo da je to definitivno best buy u ovom trenutku s obzirom na Pegijeve potrebe.

Kako i ja već nešto više od tri mjeseca vozim Konu Fire Mountain Nine i taman joj se bliži vrijeme za prvi servis, zajedno s Darijem odlučili smo subotnje popodne iskoristiti za mali trening i vožnju okolicom pa da usput upoznamo i Pegija s ?arima ovog sporta.

Ipak je trebalo krstiti novu pilu!

Planirali smo laganini tip rute – Novi Marof – Sudovec (via Kipiš?e) – ?anjevo (svratiti na kulu) pa onda prečacem kroz šumu do Pake (kojeg smo jednom prilikom Dario i ja otkrili iz prvog pokušaja) odvrtiti nazad do Novog Marofa. Ukupno cca 25km s relativno dosta visinske razlike.

Taman kad smo mislili krenuti nad nama su se nadvili crni kišni oblaci prijete?i da će svakog trena krenuti s prvim dijelom op?eg potopa. odlučili smo pričekati prvi nalet što se pokazalo ispravnom odlukom jer je u nepunih 20ak minuta pljuska palo toliko kiše da su čak i potoci nabujali, a svaka udubina na cesti i uz nju je postala malo jezerce ili minimalno dobra lokva vode.

Obukao sam stariji komplet odjeće na sebe jer sam znao da ću biti pošprican od glave od pete s obzirom da moja Kona nema u serijskoj opremi blatobrane. Kasnije mi je bilo i drago radi toga.

U svakom slučaju, sve je išlo prema planu na cestovnom dijelu rute, ali se malo izvrnulo na off road/ enduro dionici.

Zbog nedavno pale kiše svi šumski puteljci po kojima je inače milina voziti su postali vratolomne zamke klizavog blata i mokrog lišća tako da je bila prava umjetnost održavati ravnotežu u takvim uvjetima. Dario je dva puta uspio narušiti sklad vozača, bicikla i podloge pa je bilo i malo akrobatike, ali ipak ga treba pohvaliti na okretnosti i spretnosti jer se gotovo dočekao na noge.

Drugi problem je bio gomilanje blata na kotačima, lancu, mjenjačima i kočnicama pa je to dodatno otežavalo vožnju kroz šumu. Tu je došla do izražaja prednost diskova nad V-kočnicama i neimanje blatobrana jer je Explorer imao dosta problema s okretanjem kotača zbog blata koje se uglavilo između blatobrana i kočnica.

Najzanimljiviji dio je bilo pronalaženje puta kroz šumu jer od nebrojenih puteljaka i križanja na koja smo nailazili bilo je gotovo nemoguće sjetiti se kuda smo prošli prvi puta iako smo se prisjetili većine stvari.

Odabir skretanja se radio ad-hoc i rezultirao je spustom u neku ponikvu iz koje smo na različite načine izlazili van (uz potok, niz potok, uz bukve, preko hrasta…) da bi konačno ulovili neki šumski puteljak koji nas je odveo do izlaza iz šume i autoceste.

I onda upitnik iznad glave – gdje smo? Umjesto u Paki malo smo fulali i izašli u Brezni?kom Humu. No i to je bio manji problem – veći je bio taj da smo morali priječi autocestu, a idući prijelaz je bio tek u Radešiću.

Gotovo istovremeno smo odlučili vratiti se u šumu i potražiti drugi put koji bi nas doveo u Paku ispod nadvožnjaka autoputa. Vozili smo i gurali/nosili bicikle uzbrdo i nizbrdo da bi nakon gotovo sat vremena od prvog izlaska iz šume pogodili pravo skretanje i izbili na cestu prema Novom Marofu.

vozeći se, blato je letjelo na sve strane, ali to nam više nije bilo važno. Stali smo na zasluženu pivu i smijali se ljudima koji su nas sumnji?avih pogleda promatrali onako blatne, a pogotovo naše bicikle. Nema šanse da bi netko pogodio da je Pegijeva Kona još jutros stajala izglancana u izlogu du?ana, heh!

Premda su ovakve rute za naše kolege iz novomarofskog BK Maraton sigurno dje?ja igra, za nas rekreativce su prava zabava i način da se potroši popodne. Ipak, siguran sam da će se i mnogi od njih složiti da su uvjeti bili van okvira rekreativne vožnje. Uostalom, trebalo je krstiti Pegijev bicikl, a i ja sam svom do tad bio dužan upoznavanje sa šumom. U svakom pogledu – dobro je ispalo, bilo je odlično i definitivno treba ponekad i pogrešno skrenuti jer je nakon toga piva puno sla?a.

 {gallery}skretanje{/gallery}