Goesseck 2214, Eisenerzer Alpe, 26. 05. 2017.

Još jedan, dugo priželjkivani uspon mi se ostvario na mojim usputnim avanturama prelijepim austrijskim Alpama. Šteta, dugo mi je trebalo da shvatim neke stvari. Da sam bar ranije krenuo u taj tajanstveni svijet kamenih divova i spokoja duše. Uskoro će ?etrdeset i prva a ja sam tek zagrebao površinu planinarenja, misao je koja mi se u zadnje vrijeme često provla?i kroz misli. Ima li smisla žaliti za ne?im neostvarenim a ono, znaš da se ostvariti moglo?

Uspon na najviši vrh Eisenerzer Alpi započinje naravno, u mojem truck stilu, sa odmorišta Kammern na autoputu, pola puta između Liezena i Graza. Istoimeno mjesto, austrijski pedantno urečeno, svakako pridodaje začin za dobar početak. Postaje Sv. Isusove muke vijugavo vode na brdašce gdje se poput čuvara nadvila kapelica sa dominantnim Križem gdje kroz zatvorenu rešetkastu kapiju ?itam i prevodim :ne ponovilo se više! Posveta sa imenima poginulih u 2. Svj. ratu daje svakom do znanja da u određenom povijesnom trenutku ljudi nisu živjeli živote kakve bi željeli. Naoko mirna Evropa, nikad u stvari i nije bila mirna. Podno Sv. Križa prekrižim se i zamolim Njega za još malo mira. Za našu djecu. Nakon toga se okrenem planini i krenem u njena njedra.

Put prema Goessecku nije tehni?ki zahtjevan ali pretpostavlja dobru kondiciju. Zaista dobru, bez ustru?avanja naglašavam. Do Rammel huette ima cca 2h hoda, a do prvog vidikovca, cca. 2. 30. Pogled sa njega daje više energije od bilo kojeg energetskog napitka i adrenalina, jer najviša to?ka vidikovca za napraviti dobru fotku je površine cipela br. 43. Ujedno, nakon njega i izbijanja na hrbat, započinje prava duga šetnja u alpskom stilu. Vidiš vrhove, a imaš osjećaj da su bliži od stvarnih udaljenosti. A i sam hrbat uop?e nije ravan, kako izgleda sa podnožja u ovom slučaju zvanog Liesingtal. Moram priznati da ne znam i sam od kud mi snaga. Pametno ju raspodijelivši, uz nebitne odmore 2-3 minutice, letim predivnim krajolikom pogleda uprtog prema mojem današnjem ljepotanu.

No, ispenjavši prvi dvijetisu?njak na pl. stazi, Kahlwandspitze 2090, uvi?am pogrešku lociranja planiranog vrha jer taj vrh je u biti Grieskogel 2148 (na kojeg ne vodi nikakva markacija ali sigurno je ispenjiv), a moj Goesseck je zadnji u nizu i nije vidljiv sa hrbta ispod 2000m. Svojim Mambama šaljem pozdrav sa prvog ovogodišnjeg Alpskog 2somaša i krečem nezaustavljivo dalje. Markacija pokazuje 1h, a meni se čini puno kra?e. Nailazim na puno snijega, naravno razmo?enog, na mjestima i pola metra, gubim markacije, ali vrh mi je orijentir. Podno vrha opet pronalazim stazicu koja me nakon nepunih pola sata dovodi ispred križa Goessecka 2214, najvišeg vrha ponešto rastegnutih Eisenerzer Alpi.

Vrijeme je savršeno, oblaci kumulusi sa bazama na nekih 2500 m, a sjeverozapadni, ne prejaki vjetar, daje mi garanciju da bi tajnik našeg pl. društvanca sigurno imal iskoristive fly uvjete za pti?ju perspektivu Eisenerzer Alpa, dok bi mi ostali pješadijci uživali u pogledima. Fale mi u takvim trenucima moje Mambe. Neopisivo. Prema sjeveru pogled krade Eisenerzer Reichenstein 2165, prema zapadu nasuprotan nastavak E. Alpa sa vrhom Stadelstein u sredini 2070… nabrajati se može unedogled, to zaista nema smisla, ali pogledi su fantasti?ni, čak puno više od očekivanja.

Na vrhu pronalazim zavjetrinu za okrijepu, ru?ki? i 35min. odmor. osjećaj one radosti vrha nije moguće opisati, pa ne?u ni pokušavati. Ljepše ga je podijeliti sa okolnom tišinom, koja ti, ako si dovoljno pažljiv, može puno toga prišapnuti. O tebi samom kao osobi. O svima nama. Duboko svjestan mOči planine ponizno utiskujem jedno novo iskustvo u svoju dušu. Trebat će mi neki sljede?i puta, na nekoj drugoj planini da zajedno tvore mozaik ne?eg što smo davno izgubili u svojim životima. Bilo kako bilo, nakon duševne obnove, krenem nazad jer ja sam još uvijek ipak na samo pola puta.

Dolaskom do kamiona za nekih 3 sata, pogledavam na sat koji pokazuje 18:07 a krenuo sam ujutro u 9:15. Dobro za statistiku (za kra?ih dana) i postajem sve zagriženiji u računanju vremena jer mi to, na kraju krajeva, uvijek nosi onu sigurnosnu komponentu tokom realizacije izleta. Da podvu?em crtu, ovaj izlet je punokrvni cjelodnevni spoj dobre visinske razlike sa dužinom puta i kao takav pretpostavlja jako dobru kondiciju. Treba nositi komplet opreme i dosta tekućine, jer prvi izvor pitke vode je tek u Kammernu. No, uz odlične vremenske uvjete, fantasti?ne vidike, meni je predstavljao dosad najkompletniju alpsku samostalnu avanturu u nepoznato. Hvala ti Planino!

Berg heil!

Frenki F3

[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,6429150498311581633]