Spering 1605m, 24.11.2016.
Da se ne ponavljam, ovi moji izleti, plod su nasumi?nosti vremena u kojem živim. Prijevozno sredstvo je brumi, a plan izleta diktira slobodno vrijeme na poslu, te vremenska prognoza. Ovaj put , već unaprijed spreman ruksak, teglim poznatim puteljkom preko ledene rjeđice Teichl, sa ciljem izbijanja na hrbat Sengsengebirgea, te u magli zamišljam uspon na najzapadniji vrh istoimenog grebena, Spering.
Iskreno, pošto sam pokrenuo svoje noge tek koju minuticu poslije 12 sati, gore spomenuti vrh mi i nije baš bio izgledna dobitna kombinacija. Pogotovo u svjetlu činjenice da je mrkla no? već oko 17 sati. Dakle, računam, u ljetu mi je do malog sedla kod radio stanice trebalo više od 3 sata. Plus 1 do Speringa, u najboljim uvjetima računica govori o 16-16.15 sati dolasku na vrh. I spust po tami. Sa sigurno cmizdravim koljenom.
Dok su mi kalkulacije prolazile piksom, izlazim iz magle, koja u podnožju Totes gebirgea podsje?a na onaj jeftini še?erni vateni sladoled iz nekih prošlih vremena. Tada u nekom trenutku donosim odluku da moje gojze ostave otisak gore negdje visoko, bez obzira na sve. To je onaj osjećaj kad znaš da imaš stvari pod kontrolom. pičim tempom koji nije moj, udišem zrak punim plu?ima i znam da mi je planina otvorila svoja skrivena vrata. Na prijateljski savjet dvojice postarijih planinara, da mi je malo zu spaet fuer Spering, odgovaram sa smiješkom i zahvalom.
Na sedlu biram lijevi pravac, pogledavam cajt, 2.45 od kamiona. Opa , imam još 15 minuta viška, koje mi pričinjavaju veliko zadovoljstvo u tom trenutku. Osim toga, takva sitnica predstavlja cijelo bogatstvo u planini sat i 45 prije zalaska sunca pa noge dobivaju krila. Obilazim podosta blatno-snježnih, te vrlo skliskih dijelova staze, izbijam na drugi hrbat. Iza mene, u daljini, Schillereck, a ispred, relativno prividno blizu, vidim moj današnji vrh i Križ na njemu. E, sad više ne odustajem. Malo spust, pa uspon na srednji vrh, spust sa njega i zadnji uspon osjetim listove obje noge istovremeno. Malo smo prečerali, motor je u crvenom broju okretaja.
Sve to nestaje podno Križa na Speringu u to?no 15.43 sati. Pogled unaokolo je nestvaran, neopisiv. Skoro pa svi poznati vrhovi ovaj put izgledaju potpuno druga?ije, uslijed sve te dubinsko nagurane magle. Izviruju poput nekih uzvišenih bi?a, koji ljubomorno ?uvaju svoje tajne. Hvala Vam velikani na ovom doživljaju, na ovoj slici, i na ovoj kratkoj priči koja ostavlja dubok trag u mojoj duši. ?uvajte mi svoje tajne do neki , nadam se, sljede?i put.
Spust po no?i, uslijed bljeskova naglavne lampe, područje nacionalnog parka pretvara u kulisu radnje nekog ameri?kog hororčeka B produkcije, pa ga ja zgodno nazivam: tamnoviti spust! A de?ec u meni, na kraju krajeva, ne misli radi tih par nezgodnih okolnosti ovog izleta, prekinuti svoja lutanja ovim krajem u budu?nosti… Dapa?e.
Berg Heil!
Frenki F3
[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,6359776921672391713]
