Stol – Karavanke, 27.08.2017.

Što zbog iznimne kulise vršnog dijela Karavanki, upotpunjene vizurama KSA lanca s jedne i Julijskog s druge strane, što zbog vrhunske ekipe u ?ijem sam društvu imao ?ast i zadovoljstvo provesti dobar dio dana, ali nedvojbeno zbog svega toga zajedno – vjerujem da je prošla nedjelja ostavila dubok trag u svim sudionicima ove alpske avanture. Posebno me veseli da su pozitivni dojmovi ostali utisnuti u dva mlada, vatrena, lavlja srca i iskreno se nadam da ?u još ponekad imati prilike svoj Put dijeliti sa njima…

Frenk i ?or?e – prave ste Mambe i ponosim se vama minimalno koliko i vaši roditelji, što se jasno vidjelo u svakom trenutku, a posebno u onim meditativnim minutama na južnoj padini vršne stijene Stola. Napravili ste prve velike korake u sasvim novom svijetu mo?ne Planine. Nadam se da ?ete joj se vra?ati, diviti joj se, otkrivati ju, uživati u njoj! Biti ponizni u njoj. Paziti na nju kako bi i ona pazila na vas. Još više u?iti o ispravnim na?inima svega što Planina zahtijeva – opho?enja s ljudima, opremom, vremenom, samim sobom…, a sve s ciljem da budete još bolji, kvalitetniji i sposobniji samostalno donositi odluke na kojima ?e se bazirati mnoge budu?e avanture i uspomene. Neka ovi vaši zapisi budu tek prvi u nizu knjige bez kraja…

Berg heil! T!

_______________________________________________

27.8., tjedan dana prije po?etka nastave… Osje?aj je grozan. Još samo tjedan dana…

Postavljam si pitanje: “Kako provesti ovih tjedan dana, a da budem zadovoljan, ispunjen i ono meni najvažnije, pun energije i motivacije?” – Mislim da sam dobio više nego savršen odgovor na to pitanje. – Samo pogledi s autoputa bili su dovoljni da bi se taj odgovor potvrdio.

Po prvi puta u životu ušao sam u carstvo Alpi.
Osje?ao sam se vrlo sitno u okružju tih gigantskih divova. Sa svoje desne strane, pogled su mi privukle Kamniško Savinjske Alpe. Do njih me zovu Karavanke, a kad pogledam u daljinu naježim se od ljepote Julijaca i njihovog dominantnog ?uvara, vrha Slovenije, Triglava.
Naš današnji cilj bio je Stol, najviši vrh Karavanki.

Ulaskom u šumu pogledi se polako gube, no ne zadugo.
Cesta nas vodi do Valvarsojevog doma, odakle po?inje moj prvi alpski uspon.
U društvu svog brata, roditelja, Tomija i njegove bolje polovice Ivane, kre?emo prema našem cilju.

Put me oduševio.
?esto bi zastao i uživao u svojem okružju, u svježini alpskog zraka.
Bez obzira na vru?inu, rashla?ivao bi nas lagani povjetarac koji je ?esto mijenjao smjer.
Stižemo do doma podno Stola odakle se pruža gotovo savršen pogled na susjedne vrhove.
Bilo je ?arobno.

Tad sam prvi puta gledao svijet oko sebe sa alpske perspektive i tog trena sam prvi puta u svojem životu stajao iznad 2000 m nadmorske visine.
Osje?aj je bio neopisiv. Nisam se mogao prestati diviti toj ljepoti.

Nakon ru?ka u domu, uputili smo se prema Stolu, našem cilju.
Kro?ivši na taj vrh, doživljaj u meni još je više podivljao.
Otvorio mi se pogled na Austriju i sjevernu stranu Stola koja je daleko druk?ija od druge. Za?uo sam bratov glas koji je govorio: “Too, uspjeli smo!”.
Sljede?i je stigao naš dragi father (F3) koji nas je zagrlio i ponosno nam rekao: “Bravo sinovi!”.
Bio je to naš prvi dvijetisu?njak.

Sve ono što sam gledao samo na slikama, nalazilo se preda mnom.
Legao sam na rub litice i uživao u trenutku.
Bio sam oduševljen!

Dodatnu zabavu pružile su nam ptice koje su se skupljale oko nas i nestrpljivo ?ekale da dobiju nešto za jelo.

Nakon uživanja na vrhu, Tomi je raširio krila svoje ptice Scirocca i uklju?io se u nebeski ples.
Nažalost i mi smo trebali krenuti prema dnu, ali po kamenjaru.
Noge su nas same od sebe vukle prema dolje.

Ljepota sa vrha po?ela je nestajati, a naša koljena vrištati.
Ponovo smo ušli u divlju šumu u kojoj se ?uo samo pjev ptica i poneki šum sitnih gušter?i?a.
To je bilo to.

Ne znam što re?i osim veliko hvala organizatorima ovog izleta i hvala Planini što mi je pružala takvo iskustvo.
?vrsto se nadam da je ovo bio tek ulazak u moja daljnja alpska istraživanja.

F4

_______________________________________________________

Moj prvi dvijetisu?njak?!
Woow…!!!
Jel’ to stvarno ili samo san… Ali opet sjetim se – bil sam gore, ispenjal sam to…

Moje želje i ljubav prema Alpama postale su stvarnost. Ti osje?aji kad sam napokon kora?al na podru?ju Alpi vra?aju se i opet me vuku gore, opet me zovu natrag.

O?ekivanja nisu bila visoka jer sam htel da me taj pogled i tišina o?araju i iznenade, ali to je bilo puno više od toga.

Oduševljen sam, ali toga oduševljenja ne bi bilo i taj izlet ne bi imal taj ?ar da tu nije bilo na prvom mjestu mojeg tate, brata, legende Tomija, a naravno i moje mame i Ivane… bez vas to ne bi bilo to.

Nadam se da budu svake moje sljede?e Alpe tako?er tak pune te pozitivne energije, ali ovo su moje prve Alpe i mislim da mi budu one ostale u najljepšem sje?anju i da mi budu uvijek dale nadu za daljnje izazove.

O?ekujem da ubudu?e organiziramo puno više takvih predivnih izleta.
Mambe hvala vam na tom prekrasnom danu!

LP.
Jurica (?or?e)

[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,6461450549146335729]