Izlet za Mambiće – Grebengrad 14.11.2010.

počelo je standardno: ista ekipa, isto mjesto okupljanja …
Dega?i dolaze prvi, a ne zadnju minutu ko’ inače. Valjda smo već jedva čekali. Ipak je od našeg zadnjeg izleta na Kalnik prošlo već 6 tjedana. I ostali su bili to?ni. Pogledam na sat: 9:34 a mi se već vozimo prema Grebengradu.

Da bi imali što više vremena za druženje na ruševinama Grebengrada, dogovor je bio da idemo autima sve do planinarskog doma. Međutim, pošto cesta kroz šumu, puna lišća, nije baš bila za ‘normalne’ automobile, ostavljamo svoj auto i ukrcavamo se k Bosiljima. Dalje nas vozi Ivek. S ?etvero odraslih i ?etvero djece u autu nismo baš od prve savladali podosta velik uspon. Trebao nam je zalet … i uspjeli smo (u trečem pokušaju). Eeeee.. ta vožnja. Zapamtit ćemo je!

Ostatak ekipe nas čeka na vrhu brijega, odakle se, kroz šumu, već vide ruševine Grebengrada. Stižemo do planinarskog doma i iskrcavamo se.

Nakon kratkog okupljanja naših malih Mambi?a i upoznavanja sa planinarskim domom i što on znači planinarima,  krećemo do ruševina. već jedva čekam da po?nemo hodati! Nakon radnog tjedna fali mi sunca, svježeg zraka i malo fizičke aktivnosti. A ruševine su obasjane suncem… prekrasno.
Vrijeme je bilo prekrasno, sunčano, doduše dosta vjetrovito, ali to nas nije uop?e smetalo.

Drže?i svatko svoje dijete za ruku i uz Martinovu priču o vitezovima koji su tu živjeli,  stižemo do ruševina. Gore sa zidina nas već promatra vitez sa kamerom (neki moderan vitez).  Penjemo se uz stepenice i ulazimo unutar zidina. Pronalazimo najbolje mjesto za vatricu i već znamo što nam je zadatak: mame skupljaju drva, tate pale vatru, a Ivek i Frenki preuzimaju Mambi?e.

Bilo je tu svakakvih priča i igara (od Crvene kraljice jen, dva, tri, do lovljenja lete?ih klopcov). Naši vo?e puta, Ivek i Frenki, odlično zabavljaju djecu. Svaki put mi je fascinantno od kud im samo sve te  ideje (i gluposti). To mora da je u genima.

Za to vrijeme, ?egi je glavni oko vatrice, a Toomy i Robi ozbiljno su shvatili primjedbu da nam trebaju  stol i klupe. Za?as se Počeo širiti miris mesa sa roštilja. Bilo je tu i pećenih kobasica, kulenovih seki i bratov. Prava gozba. A na svježem zraku sve je bolje nego doma.

Uskoro su nam se pridružili i stariji (?itaj iskusniji) članovi Chrnih Mambi: Dario, Marina  i G.V. sa obitelji.
Bila je to sjajna prilika za penjenje na zidine i zajedničko fotografiranje. Naravno, uz neizostavno Frenkijevo nasmijavanje.

Nakon  soki?a i ?okoladica za Mambi?e, došlo  je vrijeme za povratak.
Sunce je nestalo, a nama nije preostalo ništa drugo nego ruksake na leđa i put pod noge. Do auta smo se spustili za?as, a sa pozdravom malih Mambi?a u stilu Chrnih Mambi, završio je još jedan prekrasan izlet.

Jedva čekamo slijedeći! Nije toliko važno kam se ide, važno je samo da se ide!

Roberta Dvorski-Dega?

[mudslide:picasa,0,pk.chrne.mambe,5539737208076172657]