05:45 AM Iritantan zvuk melodije na budilici. Ustajem iz kreveta i teturaju?i odlazim u kuhinju, tražim mineralnu. Iskapljujem preostalu tekućinu iz boce, kroz glavu mi prolazi:”Uf, pa kak bum u ovakvom stanju zdržal pentranje na Ivanš?icu?”.
Ništa, brzinsko pranje zubi, umivanje, još jedno kolutanje o?ima kad se vidim u ogledalu, obla?enje, trpanje preostalih stvari u ruksak i izlazim van. Na vratima me dočekalo sumorno i prohladno jutro, maglovito. Palim auto i jurim na već legendarno mjesto sastanka, u kao i uvijek originalno vrijeme. ”Prestige, 06:47”.
Dolazim na vrijeme, a kad tamo imam kaj za vidjeti. G.V., Dario, Toomy i Matija. Opa, ovo bi moglo biti super. Ulazimo u kafi? i dajem im na znanje u kakvom sam stanju. Uvjeravam ih da za moj mamurluk ima opravdanih razloga (kao što je krštenje djeteta npr). Oni klimaju glavom i kao pravi muškarci koji su nebrojeno puta iskusili isto daju mi podršku i suosjećaju. Popijemo ?aj (bljak), sjedamo u G.V.ov autobus i krećemo prema Ivanš?ici.
Parkiramo auto, obla?enje, popravljanje opreme. Matija vadi ?okoladu što mu je draga spremila za put, uzimamo svaki po kockicu – ja isto, što ce se pokazati kobno jer moj želudac nije baš bio oduševljen tim postupkom. krećemo korak po korak, razgledavaju?i stare kleti i gorice. Ubrzo ulazimo u šumu, Toomy traži markacije (da bi ih mogli izbjegavati), Dario se igra s novom igra?kom (u?i za službenog kamermana našeg Kluba). G.V., Matija i ja malo pričamo, no svatko si je našao neku zanimaciju ili je u svojim mislima.
Uskoro izlazimo iz magle i počelo nas je grijati sunce, što nas natjeralo na skidanje odjeće. Put prema vrhu je prošao u trenu, što pripisujem čestom zastajkivanju i gledanju stvarno ?udesnih prizora prirode. Nakon kratke okrepe u domu, krećemo natrag. Pošto smo kasnili sa vremenom odlučujemo da se spuštamo istim putem kojim smo i došli. Silazak protje?e u ugodnom ?avrljanju i tra?anju onih koji se nisu odazvali :-).
Sjedamo u auto i G.V. nas dostavlja u “bazu”, gdje nas čeka još jedna prekaljena Mamba Frankie koji nažalost nije mogao s nama jutros. Ipak to ga ne sprjeđava da nas počasti omiljenim pićem našeg društva – pivom “Velebitsko”. Nakon kratkog razgovora odlazimo kućama…
Ulazim u kuću, s vratiju vidim ženin pogled sa čudnim sjajem u o?ima, sin tr?e?i iz sobe dolazi do mene i baca mi se oko vrata i kaže: ”Tata, volim te najviše!”. Savršen dan…
Posljednji snježni lokalni izlet iskoristili smo za pohod Klju?ice – Grebengrad – ?evo. U nedjeljno jutro, u već standardno vrijeme okupila se ?etveročlana ekipa u sastavu Marek, Draženka, G.V. i moja malenkost…
Nakon po?etnih problema s Magićima (Marek izgubio Draženku) krenuli smo prema Klju?icama (vinorodni brijeg iznad Marofa), a nakon toga i prema Grebengradu. Snijeg je bio tvrd, a vrijeme idealno sunčano za ovakvi pohod. Do doma na Grebengradu dolazimo za 45 minuta, a moram reći da je ovo moj prvi dolazak na Grebengrad otkako je dom obnovljen i otkako je društvo preuzela nešto druga?ija ekipa. I što se tiče doma moram reći da je predivno obnovljen, ali nažalost ja tamo nisam osjetio nimalo planinarskog duha i nisam se baš dobro osjećao u tom ambijentu, pa bez nekog zadržavanja krećemo prema vrhu Lubenjaku i dalje prema ?evu. Na Lubenjaku slijedi doručak uz Draženkine delicije i okrepa uz Marekovo kuhano vino. Dalje prema ?evu montiram i krplje koje su mi znatno olakšale preostali dio puta do ?eva. A i drugima jer sam zbog krplji bio prvi u koloni..
?evo nas je i ovaj put počastio predivnim vidicima, tako da se zadovoljni spuštamo na još malo okrepe u Podev?evo.
Predivni izlet, uz nažalost premali broj Mambi. Nekima opravdani izostanak, a nekima na razmišljanje.
D.K.
[mudslide:picasa,0,pk.chrne.mambe,5452136018450660897]
