Sv. Vid – Pag, 12.08.2016.
Burovit ljetni dan prava je prilika da entuzijasti skloni istraživanju bliže okolice zamijene japanke trekking cipelama, more planinom i kupa?e gaće windstopper vjetrovkom, pa je bio red da i ja iskoristim svoju šansu. Danima prije, ploveći Paškim kanalom, pogled mi je lutao na drugu stranu, prema najvišoj to?ci otoka – svetom Vidu. Cijeli taj greben sa sjeverne strane izgleda poprili?no impresivno, iako se radi tek o 348m nadmorske visine, pa je i moja prvobitna ideja bila uspon na vrh iz zaseoka Dubrave.
Nažalost, već u dolasku na otok sam primijetio da je cesta koja kod kampa Sv. Duh ide prema Dubravi zatvorena za promet i da treba i?i uokolo preko grada Paga što mi se nije baš uklapalo u plan. Ali kad sam već u istraživanje modu, morao sam pogledati dokle se može, jer sam računao da neće biti problem ukoliko ću imati kakvih dodatnih sat vremena pristupa. Kad sam već i došao do mjesta gdje je makadamska cesta zatrpana neprolaznim nasipom i pronašao zgodno mjesto za ostaviti auto, nakon pomnijeg proučavanja uvidio sam da “susjedstvo u blizini” ne djeluje sigurno i da je pitanje u kakvom stanju i da li bih uop?e više pronašao svoje vozilo po povratku. I tako je nastala ideja o “dva put je dva put”.
Sjedam u Mazdu i Vraćam se na glavnu cestu u pravcu Kolana odakle kreće još jedna od markiranih staza prema Sv. Vidu. Ostavljam auto na malom ugibalištu sa strane i u 6:10 laganom uzbrdicom krečem prema vrhu. Markacija kaže 1h. Za nekih petnaestak minuta dolazim na raskrižje na kojem se spajaju putavi iz Kolana i Šimuna te dalje nastavljaju prema vrhu. Piše da ima još 25min, no ja sam za kakvih dodatnih 15ak pred kapelicom i geodetskim stupom na vrhu. 6:40 je. Na vrhu je poprili?no vjetrovito, bura je još dosta jaka pa je ugodno biti u dugim rukavima i s kapom na glavi.
Kako mi se ovaj pristup činio prejednostavnim, odlučio sam nastaviti po planu i spustiti se u zaselak Dubrave i do oznake gdje prolazi 15 meridijan kako bih se opet mogao vratiti na vrh prvobitno planiranom rutom.
Spust na sjevernu stranu otkriva sasvim druga?ije lice vršnog dijela Paga. Fenomenalan je i potpuno vu?e na alpski stil. Zbilja, kombinacija stijene i sipara uz izraženu vertikalnu komponentu ne čini se tipskom oto?nom konfiguracijom, a samim time je užitak još veći.
Uskoro sam na obali i divim se vršnom grebenu izbliza. čini mi se da i bura pomalo slabi pa opet krečem uzbrdo. Markacija kaže 45min, no za tih 340 visinskih metara bilo je dovoljno i 25, ali zato ?iste uživancije.
Na vrhu radim kra?i odmor i uživam u pogledu. Posebno me privukao zeleni Alan?i? pa već tu dobivam ideju da se na povratku s mora obiteljski preselimo par dana na Velebit i prozujimo malo tim predjelima.
(Na kraju je tako i bilo, pa smo idućeg tjedna doručkovali na Alan?i?u na 1611m i gledali dolje prema Sv. Vidu., ali to je već neka druga priča)
U međuvremenu su počeli polako pristizati i ostali entuzijasti te neminovno remetiti mir samo?e pa odlučujem polako krenuti nazad prema Kolanu.
Sve u svemu, apsolutno je vrijedilo odvojiti malo vremena i posjetiti najvišu to?ku Paga. preporučam svima koji su u prilici, a definitivno navijam za rutu iz Dubrava. Neka fotke ispričaju ostalo…
[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,6323199706025885265]
