Pusti Lobor-Oštrcgrad 31.10.2010.
Ovo je u po?etku trebalo biti čisto upoznavanje sa terenom jer Oštrc i Pusti Lobor će biti jedni od budu?ih izleta za Mambi?e-naše juniore. Trebalo je biti ali je na kraju ispao cjelodnevni izlet pun dojmova za Ivanu, Andreju, Cvajtu i moju malenkost.
Šuma podno ruševine odiše prethistorijskim „štihom“ i njezina visoka bukova stabla dobro sakrivaju ostatke Pustog Lobora. Mirisu tajanstvenosti manje doprinose sun?eve zrake iscrtavaju?i konture ostataka tvr?e a više razgovori naših žena o pojavljivanju Crnog Tome na konju, nekadašnjeg vlasnika Loborgrada, poznatog po otimanju lijepih djevojaka okolnog kraja…
Sam Pusti Lobor doista je pusti i odavno je napušten. I njegova veličina nikad nije bila impozantnih dimenzija. Tajna je bila u dobroj sakrivenosti i blizini trgova?kog puta te kontroli istog. Bila je to više vojna utvrda za kratkotrajno sakrivanje vladara od Tatara, Avara itd. No, kad ste tu, na tom prastarom mjestu gdje svaki kamen skriva tajne, osje?ate se mali i zbunjeni… ali i sretni!
Druga etapa izleta započinje usponom na Oštrcgrad, Također srednjovjekovnu gradinu punu neispričanih priča jednog zaboravljenog doba. Iznad Lobora ostavljamo auto i pratimo novo napravljeni makadamski put. U po?etku 2-je markacije i onda ništa. Pratimo taj put pomalo iznervirani prestankom markacija. Tek kasnije, na povratku, pronašli smo pogrešku ali i nesvjesno pronašli 2 puta prema Oštrcu za što maštovitiji budu?i Mambi?-izlet.
Ne znam iz kojeg razloga sam prema Oštrcu doživljavao dojam najmanje atraktivnosti od svih dosadašnjih gra?evina. Možda iz šturih slika prikaza jedine preostale kule. Ispalo je na kraju da Oštrc pruža maksimum za sva ljudska osjetila. Prilaz kroz kameni labirint isprepleten korijenjem okolne vegetacije dovodi vas stanje dje?je zanesenosti koja iz neobjašnjivih razloga ustupa pred velikim i nepoznatim.
Uskoro stojim na zidu koji u jednom dijelu prelazi u stijenu. Lijevo je Ivanš?ica, malo niže Belec sa svojom predivnom crkvom Sv. Marije Snježne. Negdje između, sakriven, leži Belecgrad. Na desno, prakti?no pred nosom, kroz stabla se nazire Lobor. Kapelu Majke Božje Gorske ne vidim ali znam otprilike gdje se nalazi. Okrečem se, iza mene ostatak ekipe više i ne spominje glad. Pogledom kruže po našem lijepom Hrvatskom zagorju i pitamo se svi koliko nam malo treba za….za sreću.
I na kraju isprika za nepozivanje ostalih članova Mambi jer izlet smo organizirali doslovno 5 min pred polazak. Hvala na razumijevanju!!!!
[mudslide:picasa,0,pk.chrne.mambe,5534969160445638177]