Neckermannovci na Velebitu – reportaža – ARHIVA

Evo i mene sa kratkom reportažom team buildinga 14-ero Neckermannovih djelatnika na Srednjem Velebitu…

E, evo vratili se mi živi i zdravi sa izleta na Srednjem Velebitu, koji smo za zaposlenike Neckermann-a organizirali Ljubo i moja malenkost

Izlet je zaPočeo polaskom ispred zgrade Neckermann-a u 13:00 sati, nakon obilne pauze na kraju radnog petka (mi radimo nešto skrađeno u petak).

Na put je krenuo kombi (hvala autoprijevozima Martinez iz Beletinca) i dva osobna vozila u kojima je vladala party atmosfera sve do skretanja iz Gospića prema Baškim Oštarijama. E a kad su cure vidjele kamo se to mi penjemo lagano je zavladao muk i strah pred ponosnim Velebitom. I tako smo u tišini stigli i do našeg odredišta, Prpe i njegovih kućica. Nakon što je ekipa snimila situaciju svi su bili oduševljeni vi?enim, a meni, Ljubi i Rajku koji smo već bili kod Prpe pao je kamen sa srca.

I sad počinje;

Ženski dio ekipe (6) zadužuje kućicu Basa?u sa 7 ležaja, dok muškarci ulaze u Kizu sa 10 ležaja.

Pošto je vani već mrkli mrak rastežemo se laganom šetnjom okolicom i startamo sa druženjem u zajedničkom prostoru kod Prpe.

A to izgleda ovako;

U prvi dan ulazimo sa 34 litre bijelog vina, 20 crnog, litrom medova?e (hvala Magiću) i litrom Prpine travarice.

Što se tiče hrane, njezino porijeklo bilo je sa akcije, prevladavale su banane i ?ips, al ajde bilo je i mesnih proizvoda (hvala što postoje svinje) i pti?je gripe, tj. piletine.

Inventura pića i i?a nakon prve fešte je napravljena, ali o rezultatima ne bih baš sad.

Subotnje Buđenje predvodili su Davorka i Mirjana koje su nas sve probudile u 7:15 (osim onih koji su zbog mirisa u potkrovlju prespavali u zajedničkom prostoru).

Cure su bile zaslužne i za doručak koji se sastojao od kuhanih jaja, hrenovki i kobasica.

E i sad planinarenje. Preporukom Vlade Prpe krećemo na kružnu stazu od hotela Velebno do Ljubi?kog brda (1320 m), pa preko Stupačinova natrag do hotela. Na polasku nam se pridružuju i članovi Črnih Mambi (Toomy, Igor i Pegi). Prvi uspon kroz šumu prema Ljubi?kom brdu uzima i prve žrtve.

Tri djevojke precijenivši svoje mogućnosti (ili pretjeravši noć prije ) odustaju uz glasne psovke upu?ene meni i Ljubi koji smo ih kao namamili na ovako tešku stazu. Naš kolega Rajko, kao pravi kavalir, javlja se da se spusti sa djevojkama i omogućava im da osvoje 0 m apsolutne visine (Karlobag).

Ostalima svaka čast; prošli su navedenu stazu za 4 h i 20 min i uživali u za njih prvom planinarenju.

Tu moramo navesti da su Chrne Mambe potpomognute Markom P. usput osvojile i Medvje?i Kuk (1265 m) i Kizu (1278 m).

Na Kizi smo i nagra?eni razvedravanjem i predivnim pogledom na Dabarske kukove.

Nakon povratka i nas posljednjih sa planine krećemo sa uništavanjem preostalih zaliha akcijske hrane i zagorskih vina, i to do kasno u no?.

Nedjeljno Buđenje protje?e u tužnoj atmosferi jer se mora natrag u civilizaciju. U zajedničkom prostoru nailazimo na preostalu litru bijelog vina, rakije da operemo zube niotkud, jedino su cure bile neto blaže, pa je ostalo 5 litri crnog.

Slijedi doručak, uspon na Basa?u i povratak kućama.

A zajednički zaklju?ak je da ovo nije bio posljednji team building na Velebitu, nego se Vraćamo i to uskoro.