20. Božićni Velebit – Sveto Brdo 1751mnv
2023. nije bila najaktivnija godina za Mambe, ali zimski, „Božićni“ Velebit je i dalje tradicija koja se ne propušta. „Božićni“ pod navodnicima jer smo datumski ipak malo kasnili, ali tradiciju smo održali. Ovaj je ipak bio poseban jer je 20. u nizu, a Sveto Brdo je savršeno mjesto za održavanje ove obljetnice. Petero „mladića“ uputilo se, dakle, 12.1.2024. na još jednu uzbudljivu pustolovinu. Gosponi Tomi, Cvajta, Čvrglin, Pegi i jedan od mladih članova, Georg.
Dan 1. – plan je prespavati u Gračacu i sljedeće jutro krenuti na uspon.
Večer su cijeloj Hrvatskoj uljepšali naši vaterpolisti i rukometaši, svladavši Grčku i Španjolsku. Cvajta nam je spremil slasnu večeru nakon koje smo se lagano spremili na spavanje.
Dan 2. – plan je autom doći u blizinu Malog Libinja, zatim uspon na Sveto Brdo, gdje kitimo bor i nakon toga spust u sklonište „Vlaški Grad“ gdje noćimo.
Dan je bio predivan. Odmah smo znali da će vidici biti savršeni. Put do Skloništa „Vlaški Grad“ je stjenovit. Trebalo nam je oko 2 i pol sata do skloništa, gdje smo ostavili većinu stvari koje smo nosili sa sobom. Bilo je oko podne, a sunce nas je topilo svojim zrakama, iako je temperatura cijelo vrijeme bila ispod nule. Krenuli smo na uspon do Svetog Brda, koji nas je ostavio bez daha…mješavina stijenja, trave, leda i snijega pokazala nam je prirodu u svim njenim oblicima. Jednostavno predivno! Kako smo se više uspinjali, snježni teren je postajao sve češći, a zadnjih dvjestotinjak metara, uživali smo pravim zimskim usponom. Većinu opreme (dereze, cepine, gamaše,…) nismo ni koristili jer nije bilo potrebe.
Korak po korak i napokon smo stigli do cilja. Vrh Sveto Brdo… kako prekrasno. Ujedno i Georgeov prvi uspon na spomenuti vrh, koji se uzdiže sve do 1751 mnv. Na trenutke je puhao poprilično jak vjetar, dok je na trenutke vladalo iznenađujuće zatišje. Uživali smo u pogledima koji su sezali skoro do Italije. Otoci Hrvatskog južnog dijela Primorja pružali su nam se na pladnju. Okitili smo bor uz tradicionalne Božićne pjesme, pofotkali se i krenuli na spust do Vlaškog Grada.
Spust više nije bio težak kada znaš gdje si prije toga bio. U skloništu Vlaški Grad, odlučili smo se za plan B… ipak smo odlučili nastaviti spust do kombija, jer smo cijelu rutu završili relativno rano, ali i u skloništu se stvorila poprilična gužva.
Zalazak sunca je bio veličanstven. Zadnjih nekoliko kilometara do kombija nas je zadesila noć pa smo nastavili uz lampe. Predivan dan i predivna avantura! Prespavali smo u Gračacu u istom apartmanu u kojem smo dan prije noćili.
Dan 3. – plan je bio uspon na Zir i nakon toga povratak u Novi Marof.
Jutro je bilo ledeno i maglovito. Led je bio posvuda i odlučili smo odustati od uspona na Zir. Bila je to najpametnija odluka jer uvjeti nisu bili nimalo dobri, a ponekad je bolje izvući živu glavu nego glumiti heroja. Pojeli smo doručak, spremili se i krenuli kućama.
Još jedan uspješan izlet Mambi, a što je najvažnije, tradicija je održana.
Čekaju nas još mnoge avanture zajedno, a do toga – Berg Heil!
Georg
