Zmijski ugriz – ARHIVA
Tako je godine 1992. u ?asopisu Tropical and Geographical Medicine opisan slučaj histeri?ne paralize nakon ugriza zmije. Dobro je poznat slučaj 25 – godišnjeg čovjeka koji je pokušao samoubojstvo nakon ugriza ?egrtuše koju je držao kao kućnog ljubimca. Nakon lije?ni?ke intervencije, čovjek je preživio, ali je bilo potrebno lije?enje antiserumom, te složeni kirurški zahvat na podlaktici.
Zmijski su otrovi složene mješavine biološki aktivnih tvari ?ija je zada?a paralizirati ili usmrtiti plijen. Otrov se, Međutim, može koristiti i u samoobrani. Biokemijskom analizom zmijskih otrova utvr?eno je da oni sadrže mnogobrojne enzime. Do danas je utvr?eno najmanje 26 enzima od kojih su najvažniji proteoliti?ki enzimi, hidrolaze argininskih estera, enzimi sli?ni trombinu, kolagenaze, hijaluronidaze, fosfolipaze, fosfoesteraze, acetilholin esteraze, ribonukleaze, deoksiribokukleaze, NAD nukleotidaze, laktat dehidrogenaze, L – aminooksidaze i adenozin trifosfataze. U otrovima se mogu naći i biološki aktivne tvari niske molekulske mase. One nemaju enzimske aktivnost, ali je njihovo djelovanje u otrovu vrlo važno. Cesto su one odgovorne za toksi?no djelovanje otrova. Tako, primjerice, cisti krotoksin izoliran iz otrova ?egrtuša, ima 15 puta jace toksi?no djelovanje nego sirovi otrov. On je izgra?en od 18 aminokiselina, a denaturira hemoglobin, izaziva hemolizu, aktivira fibrinogen, osloba?a bradikinin, te izaziva poreme?aje u disanju i smrt. U otrovima se mogu naći i tvari koje izazivaju grušanje krvi, ali i one koje sprjeđavaju grušanje.
Pošto su otrovi uglavnom proteinskog sastava, oni u ugrizenih mogu izazvati reakcije brze preosjetljivosti (tzv. anafilakti?ki šok). Međutim, ove su reakcije na zmijske otrove vrlo rijetke i javljaju se u vrlo malog broja ugrizenih osoba.
Podjela zmijskih otrova: Postoji više podjela zmijskih otrova, ali je naj?eš?a na hemotoksi?ne i neurotoksi?ne otrove.
Hemotoksini izravno razaraju tkivo na mjestu ugriza i dalje od njega, razaraju krvne stanice (eritrocite i leukocite), utje?u na sustav grušanja krvi, a mogu oštetiti i srce, skeletne miši?e, bubrege i plu?a.
Neurotoksini ne izazivaju jaka razaranja tkiva ali utje?u na živ?ani sustav izazivaju?i ozbiljne promjene u osjetilnim i motori?kim sustavima, te ometaju ili potpuno zaustavljaju disanje i kucanje srca.
često se znade ?uti da neka zmija ima hemotoksi?an ili neurotoksi?an otrov. Ovakve tvrdnje nisu točne, jer niti jedna zmija nema čisto hemotoksi?an ili neurotoksi?an otrov. Može se samo govoriti o količini pojedinih tvari koje prevladavaju u nekom otrovu. U otrovu ljutica prevladavaju uglavnom hemotoksi?ne tvari, ali ima i neurotoksi?nih. Isto tako, otrovu zmija porodice Elapidae (guje) najzastupljenije su neurotoksi?ne tvari, ali to nikako ne znači da u otrovu nema i hemotoksina.
Simptomi i posljedice djelovanja otrova: Pojava znakova trovanja zmijskim otrovom, te razvoj kasnijih posljedica ovisi o velikom broju ?imbenika: starosti i masi žrtve, mjestu i dubini ugriza, broju ugriza, duljini trajanja ugriza (količini ubrizganog otrova), razni straha zmije, vrsti i veličini zmije, stanju otrovnog sustava zmije (otrovnih žlijezda i zuba), osjetljivosti osobe na otrov, patogenim mikroorganizmima prisutnim u ustima zmije u trenutku ugriza, te o brzini prve pomOči i kvaliteti kasnije medicinske obrade u zdravstvenoj ustanovi.
Ugriz ljutice često se može prepoznati po tragovima otrovnih zuba na mjestu ugriza. U većini slučajeva, u roku od deset minuta nakon ugriza, javlja se otok koji se brzo širi od mjesta ugriza i može u roku od jednog sata, ako se ne zapo?ne lije?enje, brzo zahvatiti čitav ugrizeni dio tijela (primjerice, ruku ili nogu). U mnogim slučajevima, uz otok javljaju se još i lokalna krvarenja u površinskim dijelovima. Zbog otoka, koza je vrlo napeta, sjajna i osjetljiva na dodir.Limfni ?vorovi u ugrizenom dijelu tijela ubrzo se povećaju i postaju bolni na dodir. U roku od tri sata nakon ugriza, na ugrizenom dijelu tijela, na površini koze ponekad se javljaju mjehuri ispunjeni seroznom tekućinom koja je, u nekim slučajevima, pomiješana sa krvlju. Ovakav razvoj simptoma cesto prati jaka bol koja se sa ugrizenog dijela širi u ostale dijelove tijela.
Od ostalih simptoma često se javljaju slabost, poVraćanje, obilno znojenje, gr?evi u crijevima, a ponekad i gubitak svijesti. Neki se bolesnici žale i na utrnu?e zahva?enog dijela tijela odnosno na pojavu utrnu?a ušiju ili usnica. Neke ljutice imaju u svojem otrovu i tvari koje sprjeđavaju grušanje krvi i izazivaju krvarenje iz sluznica. Simptomi djelovanja ovih tvari su opsežna unutrašnja i vanjska krvarenja. Osobito su značajna krvarenja iz sluznice ustiju.
Osobe sa jakim želucem mogu pogledati sliku nelije?enog ugriza ?egrtuše.
Simptomi ugriza kobre su lagani lokalni otok i, ponekad, bol koja se razvija desetak minuta nakon ugriza. Nakon ovih simptoma, javljaju se slabost, umor, poja?ano lu?enje sline, otok kapaka, te pareza li?nih miši?a, usnica, jezika i ždrijela. Puls je oslabljen, krvni tlak nizak, a disanje otežano. Može se javiti i paraliza skeletnih miši?a. Vid je jako oslabljen i javljaju se dvostruke slike. Ponekad se javlja i glavobolja. ?este su i opsežna odumiranja tkiva (nekroze) na mjestu ugriza. Svi se ovi simptomi brzo razvijaju tako da već nakon 30 minuta može biti potpuno razvijena slika jakog trovanja. većina ovakvih simptoma karakteristi?na je za trovanje otrovom u kojem prevladavaju neurotoksi?ne tvari. Pojava nekroze upu?uje da su u otrovu prisutne i hemotoksi?ne tvari.
Ugriz kraita izaziva iste simptome kao i ugriz kobre, ali nema nikakvog oticanja niti bola na mjestu ugriza.
Nakon razvoja simptoma ugriza kobre ili kraita ubrzo se javlja op?i šok, koma i prestanak disanja. Zato je, u slučajevima trovanja ovakvim otrovom, potrebno vrlo brzo reagirati.
Za trovanje mambinim otrovom značajna je op?a slabost, mu?nina, poVraćanje, slabljenje vida, poja?ano lu?enje sline, glavobolja i jaki bolovi u trbuhu. Nakon ovakvih po?etnih simptoma, razvija se jaka hipotenzija i respiracijski šok.
Nakon ugriza australskih otrovnica javlja se umor, mu?nina i poVraćanje, bolovi u trbuhu, glavobolja, otežan govor, op?a slabost miši?a i paraliza koja u nekim slučajevima može biti i trajna (primjerice, u slučaju ugriza taipana). često se javlja i ošte?enje miši?nih stanica, a u mokra?i se pojavljuje hemoglobin.
Za ugriz morskih zmija značajni su lagani bol u skeletnim Mišićima, posebice u vratnim Mišićima. Bol se poja?ava kretnjama glave. Oticanje se uop?e ne javlja. Oko ustiju često se javljaju trnci, a usta postaju suha. Ponekad se ugrizene osobe žale na bol pri gutanju. Zjenice su gotovo uvijek proširene. U slučajevima jakog trovanja javlja se respiracijski šok.
Iako većina zmija iz porodice Colubridae nije otrovna, postoji nekoliko vrsta koje u stražnjem dijelu gornje ?eljusti imaju užlijebljene zube. Ti su zubi povezani sa posebnom žlijezdom (tzv. Duvernoy – ovom žlijezdom) koja proizvodi otrov. većina ovih vrsta nije opasna za čovjeka, ali ugrizi nekih mogu izazvati po život opasna trovanja. Zmije porodice Colubridae za koje se zna da mogu biti opasne za čovjeka su boomslang (Dispholidus typus), pti?je zmije (Thelotornis kirtlandi i T. capensis), mangrovska zmija (Božićga dendrophila), Psammophylax rhombeatus i Rhabdophis tigrinus.
Ugriz zmajura (Malpolon monspessulanus) koji živi i u nas može izazvati glavobolju, mu?ninu, poVraćanje i groznicu. Međutim, ovi simptomi naj?eš?e traju samo nekoliko sati nakon ?ega slijedi potpuni oporavak.
PRVA POMOC KOD UGRIZA NASIH ZMIJA OTROVNICA:
U nas najviše ugriza ima u prolje?e i ljeto kada su zmije najaktivnije. Gotovo svi ugrizi potje?u od ri?ovke ili poskoka. Valja napomenuti da loše izvedena prva pomoć može samo pogoršati stanje ugrizene osobe. Ako je došlo do ugriza treba učiniti slijedeće:
1. pričekati nekoliko minuta. Ako nakon 5 – 10 minuta ne dolazi do oticanja ugrizenog mjesta, onda nije došlo do trovanja. moguće je da zmija nije otrovnica ili da zmija otrovnica nije ubrizgala otrov u ranu.
2. Ohrabriti ugrizenog. Vrlo ozbiljna trovanja su rijetka, a smrtni su slučajevi gotovo nepoznati ako se lije?enje u roku od 6 do 10 sati nakon ugriza. Zapravo, smrtni slučajevi izazvani zmijskim ugrizom toliko su rijetki da u krajevima gdje je poskok ?esta životinja da više ljudi pogine od elementarnih nepogoda (potresa, poplava) nego od ugriza.
3. Imobilizirati ugrizeni dio tijela. Nogu ili ruku treba omotati čitavom duljinom (ne prečvrsto) do dolaska u bolnicu
4. Ne loviti zmiju! Rezultat lova su naj?eš?e dodatni ugrizi.
5. Što je prije moguće, odvesti ugrizenog u bolnicu. Tijekom transporta ugrizeni dio tijela što je moguće manje micati. Pomicanjem se otrov brze siri. Ako do?e do poVraćanja, okrenuti ugrizenog u bo?ni položaj.
I NA KRAJU NEKOLIKO VAZNIH NAPOMENA!
često se predlaže ranu zarezati i isisati sto je vise moguće otrova. To može raditi samo uvježbana osoba, jer rezanje rane poja?ava krvarenje, a ako se, primjerice, koriste nesterilni noževi, britvice i sl., onda može doći i do infekcije rane.
Neki autori predlažu stavljanje poveza kako bi se spriječilo sirenje otrova. Takav povez mora biti dovoljno ?vrst da uspori širenje otrova a da ne ometa krvotok. Posto je neiskusnom čovjeku vrlo teško odrediti što je to dovoljno “jako” da zaustavi otrov, a dovoljno “slabo” da ne zaustavlja krvotok, ne preporu?a se samostalno stavljanje poveza. ?vrsto stegnuti povezi mogu znatno pogoršati stanje ugrizenog dijela tijela i izazvati gangrenu.
NAJVAZNIJE OD SVEGA: Iako se zmijski antiserum moze kupiti u ljekarnama, NIKADA GA NE UBRIZGAVAJTE SAMI SEBI ILI DRUGOJ OSOBI BEZ ADEKVATNOG LIJE?NI?KOG NADZORA !!!!
U osoba osjetljivih na serum razvije se reakcija brze preosjetljivosti (anafilakticki šok) koja može biti smrtonosna ako se njeni simptomi odmah ne ublaže. Prema tome, ubrizgavanje antiseruma (“protuotrova”) bez lije?ni?kog nadzora može biti opasnije od samih simptoma trovanja. Zmijski je antiserum poseban medicinski pripravak kojeg se može dati samo u bolnici pod strogim lije?ni?kim nadzorom !!
dio sadržaja preuzet sa stranica Zavoda za animalnu fiziologiju PMF – a
