Jesenski Velebit 2016.

?ari jesenjih boja Velebita odavno smo spoznali i zato se svake godine s oduševljenjem Vraćamo. A kada se skupi ovako dobra ekipa (7 Veličanstvenih), odabere pravo mjesto za bazu (Libinje), organiziraju dvije fantasti?ne rute (Mala Paklenica-Orlja?a i Sveto Brdo), te se sve začini janjetinom ispod peke, onda sve to postaje nezaboravno i vječno.

Prošle godine je jedan godovnjak stavio u bunker auta peku i janjetinu, a sve ovo se i ponovilo ove godine. Hm. Ima li i druge godine netko neku okruglu obljetnicu, jer bi ovo bilo šteta prekinuti!!?
Nego da se vratimo na planinarski dio…U rentanom kombiju svi zajedno stižemo na ulaz u Malu Paklenicu gdje smo iznenadili rendžera u jutarnjem odmoru. Malo konzultacija, slikanje, rakijica i bez obzira na mogućnost puno vode u kanjonu – KrečEMO.

Ulazimo u jedinstveni kanjon Male Paklenice koji nas uvijek fascinira raznolikošću svojih detalja, bilo da se spuštate, ili penjete njime. Korak po korak suhim koritom ide ona naša priča, ma nema vode, nema problema, ali uskoro se pojavljuju prvi bazen?i?i koji nagovješćuju svašta….Stvarno ne znamo što nam nosi ostatak puta, ali nas fascinira ugo?aj koji stvara voda u kombinaciji jesenjih boja škrtog drveća koje raste u kanjonu.

Hodanjem dalje nailazimo na bazene vode koji se već ne mogu normalno pro?i, pa improviziramo na različite načine i igramo se. Da bi to zaobišli jedni penju po stijenama, a jedni u bazen bacaju kamenje te ska?u s jednog na drugi da do?u do iduće suhe stijene i kamena i krenu dalje. Prolazimo pored jame Kapljarke, naišli na nekoliko prirodnih šankova gdje smo se jednostavno morali okrijepiti sadržajem naših malih ?uturica i u?as smo kod skretanja u kanjon Orlja?e.

Dosad tu nismo bili, tako da krećemo u nepoznato. Ulaz je suh, a moram reći da me to malo razo?arava, jednostavno me oduševila voda u Maloj Paklenici. Ipak ubrzo stižemo do nekih detalja koji se ne mogu samo tako priječi. Neki ovdje nisu htjeli penjati, nego su umislili da su pravi skaka?i u dalj. I tako imamo i prvog pliva?a, a tko bi to drugi bio nego Marek. Kad već nije uspio plivati u moru, može biti zadovoljan s Orlja?om. Ali nažalost Marek nije jedini zaplivao ovdje… Gospon koji je ovaj bazen?i? prolazio penjanjem okolnih stijena nije zatvorio torbu u kojoj je ?uvao svoj foti?, te je i on bu?nuo u taj bazen, valjda je htio poslikati Mareka u toj vodi.. Bez obzira na to veselo nastavljamo dalje raduju?i se novim izazovima. Kanjon se na mjestima i širi, pogotovo kod spoja sa stazom koja ide iz kanjona prema Kneževi?ima. Mi se tu ipak odlučujemo nastaviti divljinom Orlja?e.

S noge na nogu dolazimo do to?ke od koje nema dalje. Dvije police, koje u kišnom razdoblju valjda stvaraju fascinantne prizore su pred nama, a ispod njih su sad ne bazen?i?i, nego jezera. Prvu policu smo ispenjali, ali na drugoj nas zaustavlja slap ispod kojeg bi trebali penjati tom vertikalom. Nažalost nemamo neoprenskih odijela, te tu pada odluka o napuštanju ovog fascinantnog kanjona i na divljem usponu prema Velikom Libinju. Hm., i na kraju nas je voda ipak zaustavila, ali neka, bez nje to ne bi bilo to.

Bauljanjem po Libinju uskoro stižemo do naše baze za ova dva dana, Zlatinog skloništa na 900 metara visokom Velikom Libinju. Nakon nekoliko kratkih etapa planinarenja između skloništa i kombija gdje spuštamo ne baš laganu peku i sve ostale stvari potrebne za onaj drugi dio izleta koji uklju?uje dobru klopu, piće i druženje, zastajemo na kratkom predahu.

Toomy u međuvremenu već tr?i prema Svetom Brdu, kako bi iskoristio odlične uvjete i poletio sa svojim krilom. Kod skloništa se u to vrijeme već naveliko loži vatra i priprema sve za peku. ?uje se i zvuk motorne pile, nažalost ne i zadugo pošto joj je pobjegao lanac. Druženje ne?u posebno opisivati, ali potrajalo je. Janjetina za prste polizati, crnjak i gemišti odlični. čak se u dubokoj noći i motorka još jednom oglasila, a radio nije prestajao svirati cijele no?i.

A u nedjelju idemo dalje. Nakon zagrijavanja s utovarom kombija krećemo preko Debelog Brda i Dušica na Sveto Brdo. Svetac nas je dočekao s snažnim i hladnim vjetrom, ali smo barem mogli nakratko uživati u pogledu. Toomy pokušava naći mjesto za polijetanje, a mi se kod Dušica razdvajamo u dvije grupe, Pegi i Cvajta idu natrag po kombi istom stazom, a ja vodim veteransku ekipu prema prijevoju Mali Halan.

Svi sretni, živi i zdravi i nalazimo se na Malom Halanu i pravac kućama.,

A sad je pitanje za iduću godinu, miris janjetine je još u nosnicama, a javljaju se i neki sokovi u ustima…, pa valjda će i iduće godine netko nešto morati proslaviti uz janjetinu i peku, na našem Velebitu.

D.K.

[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,6345741511989176593]