KALNIK, 05.12.2010.

U nedjelju, u 7.00 h na tradicionalnom okupljanju ispred Prestigea slijedi i jedno razo?aranje. Naime, povratak iz spomenute subotnje šetnje (slaloma) nije baš dobro završil za Tomijevo koljeno pa su on i Ivana, na žalost, odgodili izlet (usput, gospon, želim Vam brz oporavak!).Tako na put krećemo Andreja, Frenki, Dario, G.V., Ivek, i ja. G.V. nas svojim autom vozi do svetišta sv. Barbare. Dalje nastavljamo pješice po zale?enom putu (na kojem sam se naravno rastepla) do šume. Tu počinje laganiji uspon, ali ubrzo slijedi kratak predah i ujedno doručak uz ?aj i doma?e delicije. Nakon kratkog predaha nastavljamo dalje i za mene počinje sve naporniji put. dečkima je to bio ma?ji kašalj, a i Andreja me iznenadila.

Put se lagano nastavlja i sve je bilo super dok  ispred sebe nisam ugledala grdosiju po kojoj se moramo uspeti. Moram priznati da mi nije bilo svejedno, o strahu i da ne govorim. Ali, kad se male ruke slože… Hvala dečkima na pomoći! Uspeli smo se i ja sam odahnula, a kad ono novi šok. Vrh Vranilac. Ni sama ne znam od kud mi hrabrosti da idem tim strminama, ali opet uz veeeliku pomoć i ohrabrenje ekipe uspjela sam i na tom pothvatu.

Uspješan uspon, prekrasan pogled na sa snijegom i maglom okovani krajolik, za mene predstavljaju poseban osjećaj sreće, zadovoljstva i uvjerenje da se svaki trud isplati.
Poseban dojam na mene je ostavil i TV odašilja? koji se, u poigravanju s maglom, na trenutke pojavi pa opet nestane. Dobro da nisam imala posla s pljoskom koju su dečki obećali za uspon jer bi vjerojatno ona bila razlog odašilja?evoj fatamorgani.
Na vrhu opet predah i zatim slijedi spust do planinarskog doma. Ivek i Frenki otkrili su i novi način spuštanja ? .

Dolaskom u dom, gdje su toplina i pogled na stol bogato ukrašen hranom stvorili ugodnu atmosferu, slijedi i naš ručak. dečki su se počastili pivicama, a Andreja i ja palačinkama.

Povratak kući odvija se pou?nom stazom, a pošto sve ide vrlo lagano, dečki su „ za potrebe snimanja“ izva?ali akrobacije na snijegu, na sreću bez posljedica. Nažalost, sve akrobacije neće ugledati svjetlo dana jer Ivek ima neke tehni?ke poteškoće s kamerom ?.

Uskoro smo se ponovno našli na zale?enom putu, koji nas je odveo do usamljenog Sharana. Moram priznati da me i taj prizor razveselio!
Dolaskom u Novi Marof svratili smo u Prestige i nakon rastanka pošli kućama.

Želim se zahvaliti mužeku kaj me zel sobom ?, Andreji (nije pokazala ni trunku umora ili straha pa je stoga i meni dala nade da budem i ja uspjela) te dečkima na pomOči – nadam se da nismo bile na teret!

S veseljem čekam novi izlet takvog tipa jer led je probijen!

Ivana Bosilj