Zub za Zub! Kalnik – 16.01.2011.

Želja da gradske šetnje sa kolicima i našom djevojčicom zamijenim uzbrdicom, šumskim putovima i ponekim pogledom koji samo planina može podariti, već neko vrijeme tinja u meni. I odjednom se pružila idealna prilika… Subota, muž najavljuje da nam nedjelja daruje dan okupan suncem… – Može Kalnik? Sreća, uzbuđenje kao dijete koje se veseli čokoladi… – Naravno da može!

U želji da ojačamo obiteljski imunitet pozivamo kumeke Bosilj (2ta femili) s nama. Znali smo da ostale Mambe planiraju okrenuti pedale na biciklima, no mi smo ipak odabrali ovu varijantu da se Tomi malo oporavi od posjeta Zubić vile. I napokon to jutro… Obećano sunce se odmah pokazalo… Iva ostaje u dobrim rukama, a evo i nas planino…

Qashqai sa ekipom čeka dok ja naravno posljednja jurim preko dvorišta. Ostavljamo novomarofski asfalt i skrećemo za ljubeški kamenolom. Iako nas sunčani dani prate već neko vrijeme, nisu nas oslobodili blatnjavog puta do table općine Kalnik gdje ostavljamo auto.

Pokret, cap cap blato pod našim gojzama i evo začas skretanja u šumu. Lišće šušti pod nogama, osjećaj je sve bolji… Iako je zima čini se da nas proljeće prati u stopu…
Već poznat put vodi nas uzbrdo, paprat i jelenak se zeleni na mjestima, ali mokra zemlja ispod lišća nas tjera na oprezno uspinjanje.

Što smo više, otvaraju se sve ljepši vidici pa uskoro dolazimo i do uzletišta paraglajderskog kluba Feniks, za Tomija vjerojatno najdraže mjesto na ovoj planini. Ma bit će dobrog vjetra uskoro i za tebe, letaču moj.

Prema sjeveru pruža nam se prekrasan vedar pogled dok prema jugu nakon par sela vidimo ocean oblaka tek sa kojim isplivanim vrhom. Uživajući u trenucima počastili smo se svaki sa klementinom da imamo snage za dalje. Vjerujem da je Tomiju i Iveku to bila lagana šetnja jer smo Ivana i ja išle prve, al barem smo si tako same određivale tempo.

Evo nas začas i na samom vrhu. Puše vjetrić i napokon dodirujem taj hladan kameni stup na Vranilcu. U tom trenu, zove nas Frenki, naravno tko bi drugi, ma zna čovjek od planine kad treba zvati!
Okrijepimo malo dušu toplim čajekom i gutljajem iz pljoske pa krećemo dalje.

Odmah dolazi novi izazov Ivanu i mene – sedam Zubi. Ipak zaobilazimo teži uspon na 7. Zub koji je možda mrvicu prezahtjevan za nas žene u ovom trenutku, ali već par metara dalje čeka nas malo „lakša“ varijanta. Otprilike 4 m stijene na koju se treba popeti. Krećem prva, u glavi mi odzvanjaju Tomijeve riječi kao osnova za sigurno penjanje “uvijek imaj tri čvrste točke”. Uspijevam bez problema! Tomi za mnom pa onda Ivke (iako je mislila neće uspjeti, odradila je to savršeno, čak je dobila i uže za osiguranje, ali uopće joj nije trebalo), a na kraju i Ivek.

I krenuli su tako zub po zub, kako koji, neki manje zahtjevan, neki više, ali svaki pruža drugačiji osjećaj i pogled na greben. Gotovo svaki zub ima težu i lakšu varijantu uspona i spusta, što smo, naravno, prilagođavali ženskom duetu… Zbilja su fascinantni ti Zubi. Svaki vas nanovo iznenađuje detaljima, a posebno je interesantna njihova cjelokupna formacija, odn. kako se Priroda zapravo zaigrala kamenom…

Dolazimo do doma. Nanovo uređen odiše ugodnošću i gastronomskom ponudom za svaku pohvalu… Ručak, malo ugodnog druženja i začas krećemo natrag. Kako naš dragi vodiči / muževi vole kružne varijante, odlučuju nas vratiti južnom stranom grebena, poučnom stazom preko ostataka crkvice Sv. Martina. Taj dio šume s druge strane grebena prožet je nekim drugačijim ugođajem. Drveće „raste iz kamenja“  ili poprima zamamljive vizualne figure. Ubrzo dolazimo i do spomenutih ostataka tj. ruševina crkve sv. Martina koja datira iz 14 st., a tek ostaci kamenih zidova odaju pravu veličinu te drevne građevine.

Nastavljamo dalje i evo nas ubrzo na dijelu puta kojim smo zaokružili cjelinu. Preostao je samo spust do ceste na kojoj nas opet čeka cap cap blato.

Savršen dan, još bolji izlet, vrhunsko društvo… Daj Bože da nam se opet uskoro pruži prilika za neki sličan izletić, a ne tek za godinu dana, heh…
“Hvala ti za trenutke, jer i život je samo trenutak…”
Ivana M.

[mudslide:picasa,0,pk.chrne.mambe,5563124848138382001]

You may also like...