Božić na Velebitu 2006. – ARHIVA

Mambe ni ove godine nisu iznevjerili sebe i tradiciju i usprkos velikoj gužvi na radnim mjestima i pritiscima obitelji (opet) ponovno su krenuli na ki?enje boži?ne jelke na Velebit…

Standardna ekipa (Toomy, Pegi i ja) ove godine poja?ana je Sinišom i Ljubijem koji nas ovaj put nije iznevjerio i krenuo je sa nama u petak, 22.12. put planine.

Pošto na put kre?emo kasno poslijepodne cilj za petak je Gra?ac i živopisni motel Li?ki krovovi. Na cilj stižemo oko 22:00 i nakon smještaja u sobe (pristojne, daljinski za Tv je bez baterija) sputamo se u kafi? gdje možemo još malo uživati u blagodatima civilizacije.

Naime imamo živu muziku koju predvodi vokal reper, zalutao u neto druga?iji tip glazbe. Naravno na programu su “cajke”, a pošto nitko od nas baš i ne voli narodnjake nakon dvije Ožujske (ili Zlatoroga, op. admin) odlazimo na po?inak.

Jutro nam po?inje opet sa Ljubijem u prvom planu. Naime u pokušaju obuvanja planinarske cipele (to definitivno radi prerijetko) ponovno mu stradava ve? bolni gležanj te po?inje razmišljati o ostanku u Gra?acu i civilizaciji. Naravno da mu taj naum ne uspijeva, nego nam vjeruje u ono 20 minuta do skloništa i kre?e sa ekipom.

Da bi mu olakšali patnje kre?emo automobilom šumskom cestom (3 km) do jednog šumskog parkinga gdje ostavljamo vozila i civilizaciju. Ozlije?eni Ljubo kre?e neto ranije kako bi uhvatio neku prednost, ali tu do izražaja dolazi njegova (ne)snalažljivost u prostoru, pa gubi 50 minuta lutaju?i u pogrešnom smjeru (pratiti markaciju treba, ne).

Nakon njegovog povratka uspijevamo krenuti prema skloništu do kojeg dolazimo za nekih, stvarnih 40 minuta.

E a tu nas ?eka pravo mjesto iz bajke. Sklonište je obasjano suncem, stijene i borovi su u inju, snijeg je oko nas, a u skloništu pe? koja ne dimi. Ina?e sklonite je cca. 4 x 4, ima mjesta za 8 planinara na ležajevima, ima stol za ?etiri osobe, pe? i jednog miša koji se uspio probiti u sklonite i zabavljati goste.

Nakon lagane okrijepe u skloništu (prut, sir, varci, crno vino) nas ?etvorica spremnih kre?emo stazom Malog princa te u nekih ?etiri sata prolazimo stazom prepunom zanimljivosti. Tako se penjemo na Bili kuk, prolazimo Ki?mu, Bunjevac, Nebeska vrata, Tonkina vrata, Zdenkovu jamu

Povratkom u sklonište nalazimo Ljubija kako neumorno priprema drva, te jedan zaljubljeni par planinara iz Raanca koji se nadao romanti?nom vikendu na Crnopcu, ali imao je dramati?ni.

Naime u tako malom prostoru trebali su izdržati Toomyevo maltretiranje osvaja?kim pri?ama ?rnih Mambi (krivo je vino), Pegijevo (pazi snima se) i opet Toomyevo hrkanje, te razne ispune plinove svih nas ostalih. Kaj se može kad je ve?era bila bogata, a prostor je trebalo grijati. Nadam se da su još uvijek zaljubljeni par.

Bu?enje na Badnjak je u sedam, sklonište je u magli i oblacima, te dio ekipe kre?e prema autima i doma, dok Siniša, Toomy i ja kre?emo na vrh Crnopca, penjemo se iznad oblaka i za dva sata (markacija veli tri) dolazimo do vrha. Uspon je bio predivan, s mnogo penjanja na sve ?etiri, ali isto tako i dosta težak i opasan, pa ga ne preporu?amo svakome, uostalom slike govore više od rije?i, pa pogledajte u galeriji.

Slijedi silazak i odlazak ku?ama.

Sve u svemu bio je ovo predivan vikend, naš tre?i odlazak na Velebit u vrijeme Boži?a. Ekipa je ovaj put bila najve?a i normalno najbolja, vrijeme je bilo predivno, sve obasjano suncem, inje, snijeg i dovoljno hladno i vjetrovito, pe? u skloništu nije dimila.

A i vratili smo se, kako smo i obe?ali ku?i na Badnjak. A tko zna, moda se idu?e godine priklju?i još netko, ne.

D.K.

You may also like...