Kasna jesen na Velebitu – 9. tradicionalni pohod Črnih Mambi
Nekad izleti za koje imate najmanje vremena za pripremu najbolje ispadnu. Za ovaj jesenski pohod bilo je stvarno razli?itih kombinacija, od ?lanova pohoda, lokacije na Velebitu, pa do možebitnog završetka rute uz janjetinu ili roštiljadu… Na kraju se skupio najve?i odaziv ?lanstva, a i doma?i narezak je bio prava nagrada za ostvarene uspone.
Ovaj put na pohod su krenule dvije ekipe, prva u petak, a druga se priklju?ila u subotu. U petak ujutro put Gospi?a i Medaka krenuli su Cvajta, Toomy i precednik, te smo nakon traženja doru?ka uspjeli uhvatiti 15-minutnu prohodnost ceste prema Medaku, koja se zatvarala zbog razminiranja.Ina?e Medak i Meda?ki džep jako su poznati prije legendarne Oluje, jer je ovo bila jedna briljantna akcija Hrvatske vojske. Akcija je izvršena munjevito, a napredovanjem duboko u neprijateljski teritorij izvan plana akcije potpuno je iznenadila ?ak i tadašnji državni vrh, te je naknadno zaustavljena. Nažalost general Mirko Norac osu?en je na 7 godina zatvora zbog operacije “Meda?ki džep”, i tzv. zlo?ina koji su se tamo dogodili. Danas u tom dijelu Like živi tek poneki pastir ili vikendaš, ali priroda tu stvarno o?ara ?ovjeka. Nakon skretanja s glavne ceste i prolaska kroz nekoliko napuštenih zaselaka i crkve Sv. Jovana produžujemo makadamom kroz široko Li?ko polje. Poljem tr?e dvije srne, a malo zatim protr?ala je i lisica.
Šumu kroz koju vodi po?etak staze krase predivne jesenske boje, sve je u žuto – crveno – sme?e – zelenoj varijanti. Po?etak nije težak, što je dobro za zagrijavanje, ali ubrzo po?inje pravi uspon. Sve oko nas je prepuno gljiva, ali kretanje izvan ozna?ene staze se baš ne preporu?a zbog opasnosti od mina. Ova staza je ina?e bila potencijalni koridor za prijelaz prema Dalmaciji, tj. Zadarskom zale?u. Jedna od zanimljivosti na tom dijelu staze je i 320 metara duboka jama Puhaljka iz koje neprestano struji, tj. puše zrak, idealno mjesto za dje?ju igru. Završni dio staze prolazi kroz poduži šumski dolac, nakon kojeg slijedi odvojak staze prema Štirova?i i prema Strugama, tj. Badnju. Na Badnju tražimo našu jelku oki?enu prošli Boži?, ali je ne nalazimo u originalnoj veli?ini, tek neki 30 cm dugi komadi?. Može li se metarna jelka na Velebitskoj buri i hladno?i smanjiti na privjesak veli?inu?
Spuštamo se s Badnja i kre?emo direktno prema Marasovcu. Sklonište na Strugama nam nekako nije više drago, pa ga po mogu?nosti zaobilazimo. Pošto smo dosta brzi na Marasovcu odlu?ujemo da krenemo još malo do nekog pogodnog kamp mjesta. Na kraju kamp radimo pored Babinog jezera. Ja i Cvajta dižemo šator, a Toomy kuha ve?eru. Tu je i butelja vina – hvala Pegi. I da ne bi prerano otišli na spavanje smišljamo neka natjecanja poput bacanja kamenja u jezero u mraku (teško ga je pogoditi). Hladno u šatoru nije bilo, ali je nažalost bio na padini, te smo po no?i ve?inom isprobavali penja?ke tehnike i poteze kojima bi se držali u gornjem dijelu šatora.
U subotnje jutro se držimo kompletno prvotnog plana, jedino nas malo pomalo po?inje zbunjivati B team s vo?om ic okej Hrkijem. U 9 sati su u Karlovcu !!!??? Mi penjemo prvo Zorani?ev vrh, nazvanom po Petru Zorani?u, autoru knjige Planine – prve planinarske knjige na svijetu (1536 godine). Nakon toga vrha slijedi proboj prema Crljenom kuku, te prije?enje prema stazi za Vaganski vrh. I tu slijedi oda klekovini. Klekovina milo moje tebe gazi tijelo moje, grabi noga, grabi ruka, a konstantno grozna muka. Lijepa li si.
Na Vaganskom vrhu više nema šatora našeg prijatelja (_ut_), pa pretpostavljam da je ispunio svoje ciljeve tim svojim potezom. U tom trenutku B ekipa se po njihovim rije?ima nalazi na 45-minuta od Svetog Brda !!!! Pitamo ih kad su krenuli, a oni vele prije sat vremena s Bunovca !!?. E kad bi svako brdo bilo Sveto brdo. Ekipa je za prvi vidljivi vrh mislila da je to njihov cilj, a kad ono do?eš na prijevoj i moraš se spuštati na drugu stranu… Ali više o tome bi mogao re?i B team.
Kad smo im kona?no objasnili gdje su odlu?ili smo da nemamo vremena ?ekati i krenuli smo direktno na Sveto Brdo. Vrh pruža o?aravaju?e poglede i kad je ovakvo vrijeme jednostavno se ne želite po?eti spuštati. Ali mrak ipak tu jako brzo pada pa nema vremena za previše ?ekanja. Na silasku se kona?no sre?emo i sa drugom ekipom, te slijedi dogovor oko mjesta za kampiranje (na raskrš?u za Vlaški grad) i oko oprskrbe vodom. Za tu svrhu se ja i Cvajta spuštamo do izvora ispod Vlaškog grada, a Toomy za to vrijeme priprema kamp.
B ekipa je evo nakraju uspjela u svom naumu, popeli su se na Sveto Brdo i za to im svaka ?ast. Kona?no smo na jednom ovakvom izletu uspjeli spojiti dvije ekipe, koje se i ne moraju razlikovati po kondiciji ili snagi ?lanova, nego se s obzirom na slobodno vrijeme i broj ?lanova onda mogu organizirati i ovakve avanture. Nave?er smo se malo podružili uz ve?eru i nešto malo pivice koju je ekipa donijela i krenuli na spavanje. Ovo je ipak bila dosta hladnija no?, kamp je bio prili?no zatvoren s sve ?etiri strane, ali je barem podloga bila ravna.
Ujutro se opet razdvajamo, jer u autu koji su oni parkirali na Bunovcu nema mjesta za cijelu ekipu, pa je plan da mi malo potegnemo, a da oni na putu pokupe jednog od nas koji ?e onda oti?i po naš auto.
A stigli nas nisu, mi smo ipak pri?ekali u Radu?u kod glavne ceste. Teoretski i prakti?no.
Kao rezime ovog izleta mogu re?i da sam oduševljen rutom i ekipom koja nam se pridružila dan poslije. Pošto je uvijek teško uskladiti termine, bilo bi idealno kada bi i ubudu?e moglo biti ovakvih izleta. Ako netko ne može na tri dana, neka se priklju?i na dva, ili na jedan. Ili nek bar na povratku plati pi?e ekipi. Pozdrav Francu.
Slijede?e godine bi trebao biti 10 jesenski obilazak. Nadam se opet s pravom ekipom.
D.K.
[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,5802405407098240961]
