Kasna jesen na Velebitu – 9. tradicionalni pohod Črnih Mambi

jesenski-vel-2012

Nekad izleti za koje imate najmanje vremena za pripremu najbolje ispadnu. Za ovaj jesenski pohod bilo je stvarno različitih kombinacija, od članova pohoda, lokacije na Velebitu, pa do možebitnog završetka rute uz janjetinu ili roštiljadu… Na kraju se skupio najveći odaziv članstva, a i domaći narezak je bio prava nagrada za ostvarene uspone.

Ovaj put na pohod su krenule dvije ekipe, prva u petak, a druga se priključila u subotu. U petak ujutro put Gospića i Medaka krenuli su Cvajta, Toomy i precednik, te smo nakon traženja doručka uspjeli uhvatiti 15-minutnu prohodnost ceste prema Medaku, koja se zatvarala zbog razminiranja.Inače Medak i Medački džep jako su poznati prije legendarne Oluje, jer je ovo bila jedna briljantna akcija Hrvatske vojske. Akcija je izvršena munjevito, a napredovanjem duboko u neprijateljski teritorij izvan plana akcije potpuno je iznenadila čak i tadašnji državni vrh, te je naknadno zaustavljena. Nažalost general Mirko Norac osuđen je na 7 godina zatvora zbog operacije “Medački džep”, i tzv. zločina koji su se tamo dogodili. Danas u tom dijelu Like živi tek poneki pastir ili vikendaš, ali priroda tu stvarno očara čovjeka. Nakon skretanja s glavne ceste i prolaska kroz nekoliko napuštenih zaselaka i crkve Sv. Jovana produžujemo makadamom kroz široko Ličko polje. Poljem trče dvije srne, a malo zatim protrčala je i lisica.

Šumu kroz koju vodi početak staze krase predivne jesenske boje, sve je u žuto – crveno – smeđe – zelenoj varijanti. Početak nije težak, što je dobro za zagrijavanje, ali ubrzo počinje pravi uspon. Sve oko nas je prepuno gljiva, ali kretanje izvan označene staze se baš ne preporuča zbog opasnosti od mina. Ova staza je inače bila potencijalni koridor za prijelaz prema Dalmaciji, tj. Zadarskom zaleđu. Jedna od zanimljivosti na tom dijelu staze je i 320 metara duboka jama Puhaljka iz koje neprestano struji, tj. puše zrak, idealno mjesto za dječju igru. Završni dio staze prolazi kroz poduži šumski dolac, nakon kojeg slijedi odvojak staze prema Štirovači i prema Strugama, tj. Badnju.  Na Badnju tražimo našu jelku okićenu prošli Božić, ali je ne nalazimo u originalnoj veličini, tek neki 30 cm dugi komadić. Može li se metarna jelka na Velebitskoj buri i hladnoći smanjiti na privjesak veličinu?

Spuštamo se s Badnja i krećemo direktno prema Marasovcu. Sklonište na Strugama nam nekako nije više drago, pa ga po mogućnosti zaobilazimo. Pošto smo dosta brzi na Marasovcu odlučujemo da krenemo još malo do nekog pogodnog kamp mjesta. Na kraju kamp radimo pored Babinog jezera. Ja i Cvajta dižemo šator, a Toomy kuha većeru. Tu je i butelja vina – hvala Pegi. I da ne bi prerano otišli na spavanje smišljamo neka natjecanja poput bacanja kamenja u jezero u mraku (teško ga je pogoditi). Hladno u šatoru nije bilo, ali je nažalost bio na padini, te smo po noći većinom isprobavali penjačke tehnike i poteze kojima bi se držali u gornjem dijelu šatora.

U subotnje jutro se držimo kompletno prvotnog plana, jedino nas malo pomalo počinje zbunjivati B team s vođom ic okej Hrkijem. U 9 sati su u Karlovcu !!!??? Mi penjemo prvo Zoranićev vrh, nazvanom po Petru Zoraniću, autoru knjige Planine – prve planinarske knjige na svijetu (1536 godine). Nakon toga vrha slijedi proboj prema Crljenom kuku, te priječenje prema stazi za Vaganski vrh. I tu slijedi oda klekovini. Klekovina milo moje tebe gazi tijelo moje, grabi noga, grabi ruka, a konstantno grozna muka. Lijepa li si.

Na Vaganskom vrhu više nema šatora našeg prijatelja (_ut_), pa pretpostavljam da je ispunio svoje ciljeve tim svojim potezom. U tom trenutku B ekipa se po njihovim riječima nalazi na 45-minuta od Svetog Brda !!!! Pitamo ih kad su krenuli, a oni vele prije sat vremena s Bunovca !!?. E kad bi svako brdo bilo Sveto brdo. Ekipa je za prvi vidljivi vrh mislila da je to njihov cilj, a kad ono dođeš na prijevoj i moraš se spuštati na drugu stranu… Ali više o tome bi mogao reći B team.

Kad smo im konačno objasnili gdje su odlučili smo da nemamo vremena čekati i krenuli smo direktno na Sveto Brdo. Vrh pruža očaravajuće poglede i kad je ovakvo vrijeme jednostavno se ne želite početi spuštati. Ali mrak ipak tu jako brzo pada pa nema vremena za previše čekanja. Na silasku se konačno srećemo i sa drugom ekipom, te slijedi dogovor oko mjesta za kampiranje (na raskršću za Vlaški grad) i oko oprskrbe vodom. Za tu svrhu se ja i Cvajta spuštamo do izvora ispod Vlaškog grada, a Toomy za to vrijeme priprema kamp.

B ekipa je evo nakraju uspjela u svom naumu, popeli su se na Sveto Brdo i za to im svaka čast. Konačno smo na jednom ovakvom izletu uspjeli spojiti dvije ekipe, koje se i ne moraju razlikovati po kondiciji ili snagi članova, nego se s obzirom na slobodno vrijeme i broj članova onda mogu organizirati i ovakve avanture. Navečer smo se malo podružili uz većeru i nešto malo pivice koju je ekipa donijela i krenuli na spavanje. Ovo je ipak bila dosta hladnija noć, kamp je bio prilično zatvoren s sve četiri strane, ali je barem podloga bila ravna.
Ujutro se opet razdvajamo, jer u autu koji su oni parkirali na Bunovcu nema mjesta za cijelu ekipu, pa je plan da mi malo potegnemo, a da oni na putu pokupe jednog od nas koji će onda otići po naš auto.
A stigli nas nisu, mi smo ipak pričekali u Raduču kod glavne ceste. Teoretski i praktično.

Kao rezime ovog izleta mogu reći da sam oduševljen rutom i ekipom koja nam se pridružila dan poslije. Pošto je uvijek teško uskladiti termine, bilo bi idealno kada bi i ubuduće moglo biti ovakvih izleta. Ako netko ne može na tri dana, neka se priključi na dva, ili na jedan. Ili nek bar na povratku plati piće ekipi. Pozdrav Francu.
Slijedeće godine bi trebao biti 10 jesenski obilazak. Nadam se opet s pravom ekipom.

 D.K.

Fotke s naše rute su u GALERIJI, a fotke drugog tima su OVDJE i OVDJE. GPS track je na kraju članka, a video s ove naše avanture će kroz nekoliko dana biti dostupan ispod i na našem video kanalu. Uživajte!

[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,5802405407098240961]

You may also like...