Na krovu Hrvatske (Sinjal 1831 m – Dinara) – 15.-16.02.2014.
Uvijek je lijepo kro?iti nogom na ovaj vrh i na nekoliko minuta biti čovjek na najvišoj to?ci u Hrvatskoj. Ni hladnoća ni olujni vjetar u tim trenucima ne mogu skinuti osmijeh s lica. To kratko zadovoljstvo donosi dugo sje?anje i ponos, na vlastiti uspjeh i na ekipu koja je bila s tobom.
Plan za ovaj izlet je jako brzo realiziran. Dočekali smo taj prvi lijepi vikend, skupili ekipu, rentali kombi i krenuli u subotu to?no u 5 sati prema Kninu. U kombiju nas 6, rekli bi tri veterana i tri seniora. Pla? o bolnim koljenima i manjku kondicije neprestano bruji u zraku, ali nakon obilnih plati miješanog mesa kod Macole (i Karlova?kih) za doručak u pola 8, svi su odjednom postali mo?ni i spremni na sve.
U Kninu, na već dobro poznatom mjestu u mesnici Pivac, kod našeg kolege Perice Šimi?a preuzimamo klju?eve planinarskog doma na Brezovcu i krećemo prema selu Mirkovi?i, odakle je Toomy osmislio odli?an plan uspona za dva dana i ekipu koja je tu. Nakon presvla?enja krećemo laganom stazom i uz nekoliko ne preteških uspona kroz predivnu prirodu za tri sata dolazimo do Brezovca. Otvaramo vrata doma i onda kreće akcija. Jedni lože peći u zajedničkom boravku i sobi gdje spavamo, drugi pripremaju ručak i večeru. U ?as je stol zatrpan bogatim doma?im prera?evinama, koje nas neodoljivo zovu na trošenje. Poslije ručka ?etvorica nas kreće na uspon na vrh Badanj (1281 m) do kojeg dolazimo za manje od sat vremena. S vrha se pruža predivni pogled, a pošto je i vrijeme zalaska Sunca priroda nas dariva još ljepšim bojama i vizurama.
Štef i Ljubo ostali su u domu, tj. žrtvovali su se da nama kasnije ne bi bilo hladno, a na ostanak u domu možda ih je i potaknula moja priča o dolasku ?etveročlane ženske ekipe planinarki iz Kaštela. Na kraju su se i pojavili planinari iz planinarskog društva Ante Bedalov iz Kaštela – Mario i Elvira, te ih ovim putem lijepo pozdravljam.
Za večeru je na repertoaru grah s kobasicama iz zajedničke produkcije Mareka i Cvajte. Vrhunski gastronomski događaj. Nakon što smo potrošili grah i nekoliko litara vina koje smo donijeli na nejakim leđima odlazimo na spavanje i odmor pred nedjeljni uspon na najvišu to?ku Hrvatske (ne računaju?i repetitor na Sv. Juri na Biokovu).
Buđenje slijedi po planu to?no u 06:01, slijedi doručak, ?aj s dodacima rakije, zaklju?avanje doma i pokret prema vrhu. Svi krećemo prema vrhu, makar je dan ranije bilo onih koji su razmišljali o spustu istom stazom kojom smo i prišli do doma.
Kroz šumu, koja je nekima prije pet godina zbog velike količine snijega i manjka opreme zadala velike probleme, ovaj put prelazimo s krpljama na leđima. Malo smo razo?arani zbog manjka snijega, ali izlaskom na ?istinu i usponom prema Duleru konstantno gazimo dragu nam, bijelu površinu.
Ovdje već u mnogo?emu do izražaja dolazi i kondicija, a prijelomni trenutak odustajanja dvojice veterana bilo je montiranje dereza pred sam završni uspon. Na vrh smo od tog mjesta stigli za 50 – tak minuta. Šteta što nismo svi uspjeli, ali bolje da je sve završilo sigurno. Na vrh ipak nismo stigli uobičajenim putem. Padina ispod samog križa, koju smo ugledali s zadnjeg prijevoja prema vrhu omamila nas je i bez riječi privukla na svoju kosinu. Malo cepinjarenja i za?as smo na vrhu. Uz tradicionalni pozdrav i gutljaj rakijice uživamo u trenutku mira i spokoja. Sada smo mi najviši Hrvati. Predivni pogledi prema bosanskim vrhovima, Troglavu, Peru?kom jezeru, Velebitu na drugoj strani ispunjaju dušu ponosom i već sad nas zovu na nove avanture.
Silazak prema Mirkovi?ima išao je tzv. Jogurt stazom, obilježenom plasti?nim dijelovima popularnog jogurta. Ekološki ne, učinkovito da. Kod kombija smo u 14:06, šest minuta kasnije od plana i samo pola sata iza veterana koji nisu ispenjali vrh. Pranje i kupanje slijedi u ledenoj vodi Kr?i?a u skoro nedirnutoj prirodi i apsolutnom otkri?u.
U Kninu Vraćamo klju?eve doma, obilazimo slap Kr?i? i u Novom Marofu smo u 22 sata.
Jako uspješan i sadržajan izlet, nadam se da nećemo opet čekati 5 godina za povratak.
D.K.
Log rute:
Fotke:
Video:
