Sveto Brdo – 12.05.2012.

Ne znam koji dio mi je lakši, a koji teži kad pogledam sad na kraju svega… Dal’ mi je bilo teže proći sve skupa, ili sve događaje i osjećaje strpati u nekoliko rečenica i podijeliti ih sa svima vama…

Za mene osobno ovaj je izlet, ili avantura u tri djela, (kak ju budem pokušal opisati) Počeo još sa ispra?ajem ?etveročlane ekipe dijelom Mambi, dijelom priključenih prijatelja u sastavu Ljubo, Mario i Željko na čelu sa Darijem. Bio je tada upitnik iznad moje glave: ?ovje?e, kam vi idete, ej, ljudi, haloo? 8 dana Velebita, pješice? Naravno više divljenja je bilo usmjereno na tih 8 dana mira koji budu imali… No, ukratko, ispratili smo ih kvalitetno, na nama svojstven način, i sa stilom  🙂
Ajmo reći da je to prvi dio.
dečki pa-pa, ?uvajte se medvjeda i te spike  😉

Drugi dio,dogovor kod starog Vajdosa. Eh,tu je već pala i moja odluka da idem sa Cvajtom i Tomijem po ekipu, i kak su rekli, da isplaninarimo malo. Moram reći da u mojoj nemaloj glavi ovaj dio sa planinarenjem je imalo neku svoju viziju, ko ono – malo gore, malo dole, i to je to, idemo doma. Aha, kak da ne  🙂  🙂
I opet onaj upitnik, ?ovje?e, kam ideš, pa nakon 50 metri uspona budeš stal, kondicija mi je na minus 543.. ali ajde, obećal sam da idem – moram. Kaj je tu je, vjeverica orehe trebiti mora…

Treći dio počinje u petak od našeg pokreta nakon ispunjenih radnih obaveza, i nabave dijela opreme koji mi je falio (hvala Igor). Krenuli smo u 16h, u 20h smo već postavili šatore, spavanje na otvorenom – jupi!!
Naravno, prije toga smo ekipi pokupili njihovo vozilo stotinjak km sjevernije, prekršili nekoliko prometnih pravila (jeah,tak se to dela) i ostavili ga na njihovom željenom mjestu.. A naš mali kamp? Šatori, pjesma, mali krijes i moje veliko oduševljenje mjestom na kojem smo, a najbolje tek slijedi…

Nakon male zakuske u subotu ujutro i pronalaska skloništa za navečer, krenuli mi polako, put pod noge prema Svetom brdu.. Tj, ja sam se prepustil vo?enju momcima, pokretni GPS-ovi, SS-ovi, ili kak već 🙂

Da ne cjepkam čitavi put, stvarno je bilo predivno, ?ari majke prirode, susret sa ekipom, par sati prije uspona na vrh, pogled sa vrha, silazak među slobodne konje, i spoznaja da čovjek može sve, samo sve to ovisi o njemu samome… Navečer smo se svi zajedno našli kod skloništa, odlično večerali, slušali dogodovštine, a nekima (meni) je već u mislima bilo: – uh, šteta kaj se Vraćamo sutra, kaj je već skoro gotovo!?

Nedjelja, bura i kiša, i naš pokret prema doma.. Iza sebe ostavljam  prvu avanturu, prvo osvojeno brdo na Velebitu, i borbu između dva osjećaja – ljepota prirode ili ljepota druženja sa prijateljima (nažalost nekompletni,veselim se danu kad budemo svi na broju), koji su uvijek tu kad zatreba?? Ma,i jedno i drugo je neprocijenjivo!

Ne stane sve u ovaj tekst, ali stane zahvala Cvajti i Tomiju kaj su me vodili ( i nagovorili) na Sveto brdo, čekali me nebrojeno puta do vrha i natrag, ?estitke hrabroj ?etvorci, na prolasku kroz čitavi Velebit, stvarno,skidam kapu momci!!

U biti,ovaj Treći dio za mene nema kraja, traje još i danas, i samo mi se još jedno pitanje vrti po glavi: Kam i kad idemo dalje? Kupili ste me, nema kaj, i vi i priroda…

Jebate patak!!!!  :))

Fotke s rute su u GALERIJI, GPS track je na kraju članka, a video s ove naše avanture je vidljiv ispod i na našem video kanalu. Uživajte!