Kalnik, 26.04.2008
Subota je prijepodne, sunčano vrijeme, taman za vožnju kosilicom po goricama. Dok po peti put mijenjam svje?ice, navala adrenalina je neopisiva. Bitku sa tim opakim strojem prekida zvuk sms-a: “Brale, ajmo na Kalnik”.
Bilo je 14 i 15 kad smo brale i ja parkirali na ?istini kod lova?ke ?eke. Došli smo iz smjera Ljublja, meni osobno najdražeg puta na Kalnik. Skrečemo lijevo u šumu, kod križanja staza uzimamo desnu težu i dosta brzim tempom pičimo uz brijeg.
čeka nas sedam kalni?kih zubi, doista vrlo atraktivnog razloga za posjet ovoj destinaciji. Vegetacija buja, predivan pogled sa relativno niskog vrha, izbor teže i lakše staze, kontrast šumskog “mrtvila” zagorske i obra?enih površina Križeva?ke strane te sama blizina mjesta, autora teksta navodi na logi?ko pitanje: zašto nismo ?eš?e ovdje? Kad propadnu svi planovi za vikend, Kalnik je tu nadohvat ruke.
Stajemo, slikamo, divimo se, penjemo se, spuštamo, brale izmišlja nove staze. Še?er na kraju je pogled sa zadnjeg zuba na kalni?ku tvr?avu (u fazi renoviranja) koja podsje?a na hrbat deve.
Spuštamo se na pivu i palačinke. U povratku nas tamni oblaci tjeraju na bržu pou?nu stazu, da bi nas pet minuta prije auta oprala kiša. Nema veze, sretni smo i u glavi su već novi planovi…
F3
