Kamniško Savinjske Alpe

Evo konačno da i Mambe krenu na jednu pravu zimsku avanturu u Slovenske Alpe.

Svemu ovome prethodili su brojni treninzi u našim planinama, pogotovo na Velebitu koji u zimskim uvjetima i uz buru zna zaista biti okrutan. Isto tako prikupljena je i oprema kojom smo s određenom sigurnošću mogli krenuti u takve uvjete. Tako sad imamo dereze i cepin za zale?enu podlogu, krplje za hod po dubokom rahlom snijegu, pojas za osiguranje, uže za hod u navezu i još dosta neizostavnih sitnica. A isto tako je bitno da na ovakvim izletima sve ?eš?e srećemo ljude koji imaju uspone na najviše svjetske vrhove i koji stvarno žele to svoje iskustvo prenijeti i na druge (pozdrav Dragecu).

Naš put za Logarsku dolinu Počeo je u petak navečer nakon što smo svi pošteno odradili radni tjedan. Put Logarske krećemo Sinišinim BMW–om i za 2 ½ sata smo na parkingu na po?etku staze za Frischaufov dom na Okrešlju (1396 m). Do doma dolazimo za sat i deset minuta i u njemu zatječemo dvojicu domara i svjetskog alpinista i penjača Drageca. Nakon okrepe odlazak na spavanje u skupnu spavaonicu koja je u ovom slučaju samo naša.

U subotu nas dočekuje predivno sunčano jutro i nakon doručka u 9 sati krećemo na uspon.

Cilj je ispenjati Turski žleb, gotovo vertikalni klanac koji vodi na prijevoj od 2114 mnv, a onda sve dalje ovisi o vremenu. krećemo s krpljama, ali ubrzo zbog velike strmine počinjemo proklizavati i moramo ih skidati. Jedina opcija koja preostaje je prćenje staze prema vrhu i propadanje u snijeg, ovisno o tjelesnoj težini do raznih dijelova tijela.

Detalj iz Turskog žleba
{gallery}alpe-08a/1{/gallery}

U Turskom žlebu je inače sipar i za ljetni uspon koriste se razna željezna pomagala postavljena u desnu stijenu. Dojam je da nam u ovom slučaju snijeg olakšava uspon.

Nakon dva sata dolazimo do prijevoja na 2114 mnv i oduševljavamo se pogledom. Sa suprotne strane more je oblaka, a iznad njih kao otoci dižu se okolni vrhovi sa Skutom u prvom planu.

Odluka je da se penjemo na Tursku goru (2251 m). Uspon nije pretežak, jedino na mjestima strmina vodi direktno prema oblacima koji skrivaju provaliju koja je ispod njih. Od izlaza iz Turskog žleba do vrha Turske gore trebalo nam je 40 – tak laganih minuta.

Turska gora 2251 m
{gallery}alpe-08a/2{/gallery}

Nakon povratka s Turske gore odlučujemo se krenuti i na suprotnu stranu, te se preko Male Rinke (2289 m) penjemo na Korošku Rinku (Križ) (2433 m). Kod tog uspona ima nekoliko malo žeš?ih detalja, na jednom mjestu promašujemo put prema vrhu pa penjemo preko nekih stijena, ali na kraju ipak sretno stižemo. U trenucima kad smo osvajali vrh oblaci su se digli i pokrili ulaz u Turski žleb i vrh Turska gora, a mi smo,normalno ostali posljednji na planini, pa se nakon slikanja na vrhu žurno spuštamo prema oblacima.

Bijeg od oblaka
{gallery}alpe-08a/3{/gallery}

U oblaku je sad malo druga?ija situacija, nije više onako ugodno, a vidljivost je nekih 10 metara i normalno vjetar poja?ava. Ipak nekako uspijevamo naći ulaz u Turski žleb i onda trk prema dolini. Na nekih 1500 metara izlazimo iz oblaka što znači da je oblak bio debljine nekih 800 metara.

Ubrzo smo i kod doma te slijedi opuštanje prije spavanja uz Laško i Dragecove priče o Himalaji, Nepalu, slovenskim planinarima, a i o Aconcagui i Južnoj Americi. Tu Također uvi?amo da nam je u opremi ipak falio jedan detalj koji se na kraju pokazao kao veliki, pa sad kad ovo pišem imam lagane opekline lica i nosa, a i lagano se već i gulim (ima nas još, op. Admin). znači krema za sunčanje, što veći faktor, ubuduće ide pod obavezno.

U nedjelju se i vrijeme počelo nešto kvariti, a mi se spuštamo u dolinu i pravac Hrvatska.

Sve u svemu imali smo fantastično vrijeme, osvojili dva predivna vrha i ispenjali Turski žleb, tako da smo stvarno prezadovoljni napustili ove vrhove, normalno s novim planovima za slijedeće avanture.

D.K.