Dolina Vrata – Bovški Gamsovec (2392 m) – Križ (2410 m) – 18.–19.07.2009.
Dok je dio Črnih Mambi ovaj vikend vrijedno sudjelovao u berbi lavande kod Mareka jedna malobrojnija skupina je krenula u Julijske Alpe u susjednoj Sloveniji. Bez obzira na prognozirani hladni val uz obilje kiše, grmljavinsko nevrijeme i olujni vjetar, rano ujutro u subotu na put krećemo Toomy, Marko i ja.
Nakon što smo prošli Ljubljanu ostvaruju se prognoze o nevihtama i počinje kiša, na trenutke tako jaka da stajemo na odmorištu i čekamo smirenje. U dolinu Vrata dolazimo to?no po planu, u osam sati, a u nemogućnosti daljnjeg pokreta drijemamo u autu. Nešto nakon 11 sati konačno malo smirenje, presvla?imo se u planinarsku opremu i krećemo prema prijevoju Luknja (1758 m).
Tu slijedi kratki odmor i nastavljamo desno u smjeru Bovškog Gamsovca. Ubrzo ulazimo u oblak i više ne možemo uživati u pogledu. Do Bovškog Gamsovca treba nam dva sata. Na vrhu uspijevamo napraviti nekoliko fotografija, a u 10 minuta na vrhu imali smo kratkotrajno djelomi?no kidanje naoblake i uživanje u pogledu prema Razoru i Spodnjem Kriškom jezeru, prema Poga?nikovom domu, te nagli nalet obla?ne fronte i početak popodnevne nevihte.
Nakon lagane kišice počinje prava oštra ledena kiša i susnježica, a pred nama je spust kroz, sajlama i klinovima osiguranu stijenu. Nimalo ugodan osjećaj kada se čovjek spušta po sajli, a iza sebe u daljini ?uje grmljavinu i prsti lagano Počinju trnuti od penjanja po hladnom i mokrom kamenu i željeznim pomagalima. Ali ovakvo vrijeme je i od nas izvuklo svu snagu, pa do Poga?nikovog doma dolazimo za 45 minuta (markacija veli 1 h 30 min).
U domu smo u tom trenutku jedini planinari, izgleda da je ova prognoza mnoge ostavila kod kuće. Nakon presvla?enja ugrijavamo se ?ajem s dodatkom šljivovice.
Nedugo za nama stiže osmeročlana ekipa planinara iz Koprivnice, Križevaca i Ludbrega, malo ja?e mokrih od nas. Padaline vani prelaze u snijeg, temperatura je nula stupnjeva, a mi uživamo u Zlatorogu i doma?oj HR atmosferi.
idući dan budimo se u 6 sati, temperatura je – 3 stupnja Celzijusa, a okolni vrhovi obasjani su sun?evim zrakama. Gledamo i pitamo se odakle smo mi uop?e došli dan ranije.
Nakon doručka krećemo prema vrhu Križ (2410 m). Pogled je danas fantasti?an, Triglav i Kredarica kao na dlanu. Stavljamo pojaseve i kacige zbog malo ozbiljnijeg penjanja i ubrzo se penjemo na Križ. Pogled fantasti?an, Razor, Škrlatica, Triglav i deseci drugih vrhova okupani suncem.
Na Križu malo gubimo markaciju i grebenom nastavljamo prema Stenaru. Na kraju grebena svaki od nas se nekom svojom stazom spušta po 30 – tak metara visokoj stijeni. Na nekoliko mjesta mislili smo da se dalje ne može, ali polako i uz velike mjere opreza i polako napredujemo. Na zadnjem detalju (prečenje jedne stijene) moramo upotrijebiti i uže da bi se spustili. Sve u svemu kada smo se spustili i kada smo vidjeli kuda smo to napravili sretni smo što smo u jednom komadu. Kao jedna sli?ica mogućeg scenarija bio je pad Markovog ruksaka, koji se otkotrljao dvadesetak metara u dolinu (uspjeli smo se spustiti po njega).
Nakon ovog adrenalinskog šoka i zbog vremenskog cajtnota odustajemo od penjanja na Stenar i spuštamo se kroz Sovatnu u dolinu Vrata.
Cijela ova dionica, s našim lutanjem s Križa trajala je 6 sati.
Na ovom izletu prvi puta smo doživjeli pravo nevrijeme u Alpama, a ispenjali smo i jednu svoju vlastitu dionicu (smjer Črne Mambe s Križa i na Križ), koju ipak ne preporučamo drugim planinarima.
[mudslide:picasa,0,ChrneMambe,5360821790033655137]
