Kalnik, (nova ruta) 22. 11. 2009.
Bez obzira na moj ograničen literarni izri?aj, zahvaljuju?i mojim Mambama, tema nikad ne nedostaje, pa shodno tome, moram i ovaj doživljaj podijeliti sa Vama…
Pošto prošli put iz sigurnosnih razloga nisam lupio Ivan?icu, poziv za Kalni?ku nedjelju na kraju teksta nisam imao srca odbiti. Avantura je naravno, već u samom startu osu?ena na uspjeh, jer uz ?aj i kavu u 7:00 do mene sjedi stara postava Toomy, Dario, G.V. te Marko ?ija smirenost i nenametljivost otkriva pravog pajdaša za budu?a druženja na planini.
Legendarni G.V.ov Sharan, doslovno vapi za makadamom, kojeg mu vlasnik, istini za volju, pruža uz osmijeh na licu. Iskreno se veselim novoj ruti iz Kalni?kog Ljubelja, tj. zaseoka mojeg prezimena-Horvati. Samo to pitoreskno jesensko izdanje okoline kvari jedino bager pored kapelice. Dok ga ja mislima brišem iz mojeg svijeta, ekipa je spremna za pokret.
Lagano zagrijavanje i nije baš ugodno od neočekivano hladnog vjetra. Ulaskom u šumu, sun?eve zrake tu pred našim o?ima vezu stotine različitih dezena na opalom lišću. zajednički se divimo toj prirodnoj tapiseriji kojeg se ne bi posramile ni najbolje izložbe umjetnina. Uskoro nas markacije skreču do vijugavog potočića kojeg često preska?emo radi prirodno srušenih stabla na našoj stazi. Privid iluzije netaknutosti prirode uskoro razbija hrpa komunalnog otpada ni pola metra od spomenutog potoka. Zaista frustrira činjenica tog “našeg” narodnog običaja i ne mogu više suspregnuti bijes već toliko puta vi?enom slikom. Polako shva?am da sve proizlazi od odgoja i familije, a manje od okoline, pa nazirem potrebu stavljanja ekologije odmah uz bok npr. matematike, vjeronauka ili Hrvatskog jezika kao odgojno obrazovne baze našeg nasljedstva.
Ostavljamo to ruglo nasred prelijepe prirode i obećajemo akciju ?iš?enja o kojoj će uskoro biti više riječi. Nakon potoka pičimo po ne baš blagoj kosini direkt prema vrhu brijega na kojem uskoro gubimo ne baš jasne markacije. Toomy/Dario drže vraški tempo, usput me podsje?aju?i na skori Velebit koji ne trpi nedostatak kondicije pretpostavljene rute.
Dajem gas, ali fali broj okretaja pa se trenutno usporečujem sa APN-om, dok ovi moji voze lude KTM-ove. Shva?am potrebu ovakvih kratkih izleta za kondicijsku pripremljenost, te su mi sve više bliski nabrijani koncepti ruta. Ne ubijanje, citiram Tomija, nego konstantnost da se tijelo prilagodi. Uskoro izbijamo na vrh, te slijedi laganiji dio staze dalje prema Kalniku. Uskoro smo ispod vrha, odbacujemo prijedlog penjanja zubima radi skliske podloge. Gusta magla ispod nas podsje?a na one vatirane sladolede od še?era.
Uvijek drugačiji pogled sa malog vrha daje osjet mnogo veće visine od stvarne. Leži mi taj dragi Kalnik duboko u srcu. Kod doma napravimo malu zakusku uz neizostavne ?varke, jedino fali Marekova medica (dobro, fali i Marek). Povratak natrag je drugim smjerom preko vrha Peca, te smo uskoro opet na po?etku kod kapelice sela Horvati.
Što reći na kraju za ovaj izlet? – LIJEK ZA TIJELO I DUŠU
Frankie
[mudslide:picasa,0,ChrneMambe,5407210211653951409]
