Kalničko tandemiranje 28.07.2013.
Najava jednog od najtoplijih dana u godini tražila je kvalitetno rashladno rješenje. Dok su neki po moru i bazenima, drugi po kućama zauzeti raznim obavezama, jedan dio Mambi odlučio se na zračno hlađenje.
Akcija je već prije planirana, no čekali smo povoljne vremenske uvjete i slobodnu nedjelju za našeg pilota i većinu putnika, pa se eto super poklopilo da je to baš ovaj, najtopliji, vikend. Cvajta i Frenki spremno su prihvatili izazov, a Pegi je, kavalir kakav jest, svoje mjesto prepustio Alenki i putnička ekipa je bila spremna.
Tandem pilot je moj stari kolega, prekaljeni zračni as Kiki Petrina – Rodrigez, koji nije olako zaradio svoj nadimak, a došao je u društvu još jednog asa stare garde, Roke, koji je za ovu priliku nebo parao svojim zmajem.
Meteo uvjeti na startu su bili poprilično zahtjevni pa smo morali odgoditi planirano vrijeme polijetanja i pričekati da se zrak malo ustabili, jer mješavina termike i cca 5-7 m/s SW vjetra nisu baš najsretnija varijanta na malom poletištu velikog Kalnika. Osim toga, s obzirom da je svim putnicima to bio prvi let paragliderom, nije imalo smisla ubaciti ih odmah u ogromnu atmosfersku vešmašinu na centrifugi.
Ipak, nakon nekog vremena procjenjujemo da su uvjeti nešto povoljniji pa se u zraku ubrzo našao Roka sa svojim Seedwings Spider zmajem, a odmah iza njega polijeću Rodrigez i Cvajta T5 Blue Two tandemom loveći rub ciklusa i rampe. Ja sam, želeći što prije podružiti se letačima u zraku, poletio taman na početku novog termičkog ciklusa i još na startu bio katapultiran petmetarskim balonom visoko iznad grebena. Veli ekipa na tlu da je izgledalo opako, no zapravo i nije bilo baš tako strašno.
A na nebu milina! Zračno hlađenje radilo je fantastično, jedini problem je bila inverzija na gotovo 1000m koju nismo uspjeli probiti i navrtiti neke značajnije visine. Bio je pravi gušt jedriti iznad Kalničkog grebena sve do Škrinje i nazad uz bok sa Cvajtom i Rodrigom. Nakon skoro sat vremena i kratkog akro programa oni su otišli na slijetanje, a ja sam u zraku čekao Frenkijev red.
Nedugo zatim je i on klizio nebom iznad Kalničke grede upravljajući posuđenim komandama i uživajući u neponovljivim vizurama, baš kao i Cvajta prije njega.
Sletio sam netom nakon njih i nakon gotovo 2 sata jedva sam čekao osvježavajuće pivo u planinarskom domu. Dok smo se mi častili, Rodrigo je odletio i zadnji dogovoreni tandem za taj dan, s Alenkom pa su nam se i oni ubrzo pridružili na briefingu poslije letenja.
Suma sumarum je da je dan bio i više nego dobro iskorišten i već su pale neke natuknice za neka nova letenja. Da ne duljim previše, fotke govore same za sebe, pa svi oni koji su propustili ovu priliku mogu razmisliti za idući puta. Zainteresirani?
[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,5906292036056476897]
