Stvaranje tradicija
Božićno drvce na Velebitu (članak za ?asopis Hrvatski planinar)
Kad smo prije pet godina prilikom našeg prvog planinarskog izleta dotakli Velebit zaljubili smo se u njega na prvi pogled. Sad su iza nas već mnoga planinarenja i imamo iskustva ste?enog po planinama Hrvatske i Slovenije, ali Velebitu se uvijek rado Vraćamo. U naš godišnji kalendar uklju?ili smo dva nama vrlo bitna višednevna izleta na Velebit, a to je obvezatni ljetni pohod Velebitom u trajanju od pet dana, a drugi je ovaj zimski u tjednu prije Božića, kada krećemo s Božićnim drvcem iz Novog Marofa i s ciljem da to drvce okitimo na jednom od velebitskih vrhova ili nekom drugom zanimljivom području.
BožićI 2004. – 2006.
Na ideju da vrijeme prije Božića posvetimo Velebitu došli smo 2004. godine kada smo još kao neiskusni i neopremljeni planinari krenuli okititi drvce na Sveto brdo. Tada smo zaista imali i sreće jer je olujno jugo koje je puhalo raskvasilo snijeg na putu prema vrhu i nije bilo leda pa smo uspjeli u svojem naumu. Nažalost, nesretnom smr?u splitskih planinara godinu dana od našeg uspona uvidjeli smo da smo doista imali sreće, te smo krenuli i u prikupljanje opreme neophodne za ovakve uspone. Godinu nakon toga drvce smo kitili na Stapu u Tatekovoj kolibi, do kojeg smo došli usponom iz Ljuboti?a, te nastavili pohod preko Velikog Rujna do Starigrada. Godine 2006. bili smo na području Crnopca, ovaj smo put drvce kitili u Tatekovom skloništu, a pustolovina je završila usponom na vrh Crnopac (1402 m).
TEAM CHRNE MAMBE
Moram napomenuti da standardnu ekipu čine tri člana: Pegy, Toomy i pisac ovog članka – Dario. Ove godine u našu ekipu uklju?ili su se i G.V., Ljubo i Marek i to je bio za sada naš najbrojniji odlazak na ovakvu avanturu. Odluka je bila da i ove godine idemo na Sveto brdo, ali ovaj put puno iskusniji i opremljeniji.
USPON I kićenjE DRVCA 2007.
Na put smo krenuli u petak kasno popodne te nakon vožnje autocestom pješa?kim zagrijavanjem do planinarskog doma u Paklenici dolazimo to?no u pono?. iduće jutro nakon doručka krećemo prema Ivinim Vodicama. Zbog dobre prognoze odlučujemo da je subota dan za dosizanje vrha i kićenje drvca.
Od Ivinih Vodica krećemo stazom direktno prema grebenu, probijaju?i se šumom i propadaju?i u dosta raskvašen snijeg. Kako se penjemo na sve veću visinu, snijeg postaje sve tvr?i. Staza je dosta naporna zbog stalne kombinacije raskvašenog i smrznutog snijega, a i dio ekipe nije baš najbolje kondicijski pripremljen.
Na mjestima gdje strmina nije prevelika imamo i priliku isprobati ko?enje cepinom, zlu ne trebalo za kasnije. Markacije su većinom pod snijegom te slijedimo obris staze prema vrhu i svi zajedno dolazimo do zale?ene plo?e koja se nalazi na otprilike pola sata od vrha i koja se bez dereza nikako ne može pro?i. Dva naša člana razo?arani ovdje završavaju svoj prvi uspon na Sveto brdo zbog nedostatka opreme, a nas ?etvorica oprezno krećemo dalje i dolazimo do križa na vrhu Svetog brda.
Na morsku stranu ispod nas more oblaka, a li?ka nam strana otvara predivni vedri pogled. Drvce vežemo na križ, stavljamo nekoliko kuglica i ponosni uživamo u trenutku. I da se netko ne bi naljutio na nas: drvce je uzgajano u rasadniku i kupljeno u trgovini.
Silazak do skloništa na Ivinim Vodicama dijelom ide obasjan mjesečinom koja stvarno daje predivan snježni odsjaj, te uživamo u ovom predivnom smiraju dana.
{gallery}bozic07{/gallery}
KAMO DALJE?
Naravno, silaskom sa Svetog brda već se Počinju javljati ideje kamo ćemo prije slijedećeg Božića, a ekipa odlučuje da će to biti negdje na Sjevernom ili Srednjem Velebitu, Gromova?a, ili Šatorina, možda Veliki Kozjak ili Veliki Rajinac.
A osjećaj koji Velebit pruža u te blagdanske dane kad mnogi jure u trgovine i pani?no šopingiraju jednostavno se ne može opisati, mora se osjetiti, a to je najbolje uz ovako dobru ekipu kakvu smo mi imali. I normalno do slijedećeg Božićnog Velebita.
