Sveto Brdo – 12.05.2012.

Ne znam koji dio mi je lakši, a koji teži kad pogledam sad na kraju svega… Dal’ mi je bilo teže pro?i sve skupa, ili sve doga?aje i osje?aje strpati u nekoliko re?enica i podijeliti ih sa svima vama…

Za mene osobno ovaj je izlet, ili avantura u tri djela, (kak ju budem pokušal opisati) po?eo još sa ispra?ajem ?etvero?lane ekipe dijelom Mambi, dijelom priklju?enih prijatelja u sastavu Ljubo, Mario i Željko na ?elu sa Darijem. Bio je tada upitnik iznad moje glave: ?ovje?e, kam vi idete, ej, ljudi, haloo? 8 dana Velebita, pješice? Naravno više divljenja je bilo usmjereno na tih 8 dana mira koji budu imali… No, ukratko, ispratili smo ih kvalitetno, na nama svojstven na?in, i sa stilom  🙂
Ajmo re?i da je to prvi dio.
De?ki pa-pa, ?uvajte se medvjeda i te spike  😉

Drugi dio,dogovor kod starog Vajdosa. Eh,tu je ve? pala i moja odluka da idem sa Cvajtom i Tomijem po ekipu, i kak su rekli, da isplaninarimo malo. Moram re?i da u mojoj nemaloj glavi ovaj dio sa planinarenjem je imalo neku svoju viziju, ko ono – malo gore, malo dole, i to je to, idemo doma. Aha, kak da ne  🙂  🙂
I opet onaj upitnik, ?ovje?e, kam ideš, pa nakon 50 metri uspona budeš stal, kondicija mi je na minus 543.. ali ajde, obe?al sam da idem – moram. Kaj je tu je, vjeverica orehe trebiti mora…

Tre?i dio po?inje u petak od našeg pokreta nakon ispunjenih radnih obaveza, i nabave dijela opreme koji mi je falio (hvala Igor). Krenuli smo u 16h, u 20h smo ve? postavili šatore, spavanje na otvorenom – jupi!!
Naravno, prije toga smo ekipi pokupili njihovo vozilo stotinjak km sjevernije, prekršili nekoliko prometnih pravila (jeah,tak se to dela) i ostavili ga na njihovom željenom mjestu.. A naš mali kamp? Šatori, pjesma, mali krijes i moje veliko oduševljenje mjestom na kojem smo, a najbolje tek slijedi…

Nakon male zakuske u subotu ujutro i pronalaska skloništa za nave?er, krenuli mi polako, put pod noge prema Svetom brdu.. Tj, ja sam se prepustil vo?enju momcima, pokretni GPS-ovi, SS-ovi, ili kak ve? 🙂

Da ne cjepkam ?itavi put, stvarno je bilo predivno, ?ari majke prirode, susret sa ekipom, par sati prije uspona na vrh, pogled sa vrha, silazak me?u slobodne konje, i spoznaja da ?ovjek može sve, samo sve to ovisi o njemu samome… Nave?er smo se svi zajedno našli kod skloništa, odli?no ve?erali, slušali dogodovštine, a nekima (meni) je ve? u mislima bilo: – uh, šteta kaj se vra?amo sutra, kaj je ve? skoro gotovo!?

Nedjelja, bura i kiša, i naš pokret prema doma.. Iza sebe ostavljam  prvu avanturu, prvo osvojeno brdo na Velebitu, i borbu izme?u dva osje?aja – ljepota prirode ili ljepota druženja sa prijateljima (nažalost nekompletni,veselim se danu kad budemo svi na broju), koji su uvijek tu kad zatreba?? Ma,i jedno i drugo je neprocijenjivo!

Ne stane sve u ovaj tekst, ali stane zahvala Cvajti i Tomiju kaj su me vodili ( i nagovorili) na Sveto brdo, ?ekali me nebrojeno puta do vrha i natrag, ?estitke hrabroj ?etvorci, na prolasku kroz ?itavi Velebit, stvarno,skidam kapu momci!!

U biti,ovaj tre?i dio za mene nema kraja, traje još i danas, i samo mi se još jedno pitanje vrti po glavi: Kam i kad idemo dalje? Kupili ste me, nema kaj, i vi i priroda…

Jebate patak!!!!  :))

Fotke s rute su u GALERIJI, GPS track je na kraju ?lanka, a video s ove naše avanture je vidljiv ispod i na našem video kanalu. Uživajte!