Otok Visovac i planina Promina 13.09.2010.
Istražuju?i šibensko zale?e u proteklim posjetima ovom kraju, posjetili smo i Nacionalni park Krka, no ipak je ostalo još dosta toga za upoznati. Rijeka Krka je zaista pravi biser prirode, svakim ponovnim susretom me sve više o?ara. Od izvora pa do uš?a Krka predstavlja pravi prirodni fenomen, na njezinu toku nalazi se velik broj slapova i brzaca, na nekoliko mjesta morala se probijati kroz visoke klisure, a na većem dijelu svoga toka kroz kamenitu zaravan. S punim pravom nazvana je kraškom ljepoticom.
Izvor rijeke Krke zanimljiv je i jedinstven i po tomu što se nalazi odmah ispod slapa Topoljski buk, kojeg stvara Kr?i?, pritok rijeke Krke, kojeg smo posjetili u jednom od prošlih klupskih izleta. Dakle, ondje gdje Kr?i? sa svojim lijepim slapom završava svoj tok, rijeka Krka započinje. U sušno doba godine Kr?i? obično presuši i tada je vidljiv izvor Krke.
Prije no što rijeka Krka priječe u široko i prostrano Visova?ko jezero, morala se probiti kroz krašku zaravan i načiniti rijetko vi?en prizor. Na mjestu “među gredama” zastrašuju?e klisure visoko se uzdižu iznad rijeke. Njihove gole stijene s oskudnom vegetacijom, pružaju dojam prirodne divljine i goleme snage vode koja je to načinila.
Prije no što rijeka Krka priječe u široko i prostrano Visova?ko jezero, morala se probiti kroz krašku zaravan i načiniti rijetko vi?en prizor. Na mjestu “među gredama” zastrašuju?e klisure visoko se uzdižu iznad rijeke. Njihove gole stijene s oskudnom vegetacijom, pružaju dojam prirodne divljine i goleme snage vode koja je to načinila.
Visova?ko jezero je veliko proširenje rijeke Krke, širine oko jedan kilometar, a Visovac je otok u istoimenom jezeru na području nacionalnog parka Krka, na samoj padini Miljevaca. Od Drniša je udaljen 15ak minuta vožnjom automobila. Na otoku se nalazi crkva iz 17. stoljeća i franjeva?ki samostan. Najstariji o?uvani dijelovi kompleksa su bunarska kruna iz 14. stoljeća, te dijelovi samostanskog klaustra iz 15. stoljeća.
U samostanu se čuva vrlo vrijedna zbirka knjiga, umjetnina i ostalih važnih dokumenata dio kojih posjetitelji mogu razgledati u samostanskom muzeju.
Na otoku smo proveli gotovo sat vremena što je zapravo i dovoljno za upoznati se sa najznačajnijim povijesnim činjenicama i usput obi?i otok veličine 150ak sa 200tinjak metara. Visovcem slobodno še?u razne vrste uglavnom pernatih životinja koje uspijevaju živjeti u međusobnoj toleranciji i blagostanju, pa je razumljiva zabrana dovo?enja pasa na otok koji bi tu idilu vrlo vjerojatno narušili.
Na otoku smo proveli gotovo sat vremena što je zapravo i dovoljno za upoznati se sa najznačajnijim povijesnim činjenicama i usput obi?i otok veličine 150ak sa 200tinjak metara. Visovcem slobodno še?u razne vrste uglavnom pernatih životinja koje uspijevaju živjeti u međusobnoj toleranciji i blagostanju, pa je razumljiva zabrana dovo?enja pasa na otok koji bi tu idilu vrlo vjerojatno narušili.
Fotke s i oko Visovca su u GALERIJI, a detalje o Visovcu možete saznati na www.visovac.hr
GPS tracklog pristupa do Visovca iz smjera Šibenika:
[mudslide:picasa,0,pk.chrne.mambe,5518554884069512881]
PROMINA 1149mnv
Ideja o posjetu Promini, planini koja dominira šibenskim zale?em, rodila se istovremeno s odlukom da godišnji odmor provedemo u Brodarici. Moralo se nekako ubaciti barem jedno malo planinarenje tokom ovog odmora. No, to nije jedina ideja kojom sam se vodio, ovaj put sam htio još nešto druga?ije – na vrh se popeti pješke, a u podnožje se spustiti na meni omiljen način – paraglajdom.
Iz tog razloga sam pratio vremenske prognoze od samog dolaska o?ekuju?i i predvi?aju?i odgovarajući dan, jer tražiti “idealan” bi bilo previše.
Kod kolega pilota i lokalnih gurua koji poznaju teren sam dobio sve potrebne informacije kako bih se mogao pripremiti na ispravan način i jedino što je još ostalo je da se vremenski uvjeti poklope.
Kod kolega pilota i lokalnih gurua koji poznaju teren sam dobio sve potrebne informacije kako bih se mogao pripremiti na ispravan način i jedino što je još ostalo je da se vremenski uvjeti poklope.
Nakon posjeta Visovcu i odličnog gableca Kod Baje u Drnišu, ostalo nam je još samo zaputiti se u planinu.
Promina je planina u srednjoj Dalmaciji, zapadno od Drniša u samom središtu Šibensko – kninske županije. Visoka je 1149 metara, a vrh se naziva ?avnovka. Planina izgleda kao otok uba?en na krševitu pustopoljinu pa zbog toga dominira cijelim krajolikom okolnog područja te se s nje pruža prekrasan pogled na Miljeva?ki plato te na kanjone Krke i ?ikole. S njenog vrha može se vidjeti i Jadransko more od kojeg je udaljena 30ak km.
Na planini je smješten planinarski dom na visini od 850m, a njime upravlja PD Promina. Planina obiluje borovom šumom, izvorima i rudnim bogatstvom (nekad se tamo vadio boksit).
Promina je planina u srednjoj Dalmaciji, zapadno od Drniša u samom središtu Šibensko – kninske županije. Visoka je 1149 metara, a vrh se naziva ?avnovka. Planina izgleda kao otok uba?en na krševitu pustopoljinu pa zbog toga dominira cijelim krajolikom okolnog područja te se s nje pruža prekrasan pogled na Miljeva?ki plato te na kanjone Krke i ?ikole. S njenog vrha može se vidjeti i Jadransko more od kojeg je udaljena 30ak km.
Na planini je smješten planinarski dom na visini od 850m, a njime upravlja PD Promina. Planina obiluje borovom šumom, izvorima i rudnim bogatstvom (nekad se tamo vadio boksit).
Planina je vrlo pristupa?na, a mi smo koristili pravac iz Drniša prema selu Oklaj, cestu s koje smo nakon par kilometara skrenuli desno prate?i putokaz za planinarski dom. Cesta je asfaltirana samo do skretanja za selo Lišjak (i u nastavku Veluši?), a dalje se nastavlja kao makadamski put.
Nesumnjivo da je taj put bio odli?an kad je bio održavan i trasiran, no kiše i slaba korištenost su napravili svoje pa je sada izbrazdan vododerinama i na mjestima izbija živi kamen. Reklo bi se kao stvoreno za neki terenac, quad ili barem SUV (ili npr Renault 4 u najgorem slučaju), no nikako za npr. neku cestovnu krstaricu. Polako, u prvoj brzini, smo se kotrljali prema planinarskom domu vješto izbjegavaju?i prijete?e kamenje na cesti te smo oko 15:35 stigli do doma. Cesta od planinarskog doma je još gora i nikako je ne preporučam nikome tko nema adekvatno vozilo. inače, spomenuti makadamski put presijeca i planinarska staza kojom uspon od ceste do doma traje oko 2h, no s obzirom na našu šestomjese?nu Ivu i moj tajni plan o letenju, najoptimalnije je bilo da se do planinarskog doma dovezemo autom, što smo i učinili.
Nesumnjivo da je taj put bio odli?an kad je bio održavan i trasiran, no kiše i slaba korištenost su napravili svoje pa je sada izbrazdan vododerinama i na mjestima izbija živi kamen. Reklo bi se kao stvoreno za neki terenac, quad ili barem SUV (ili npr Renault 4 u najgorem slučaju), no nikako za npr. neku cestovnu krstaricu. Polako, u prvoj brzini, smo se kotrljali prema planinarskom domu vješto izbjegavaju?i prijete?e kamenje na cesti te smo oko 15:35 stigli do doma. Cesta od planinarskog doma je još gora i nikako je ne preporučam nikome tko nema adekvatno vozilo. inače, spomenuti makadamski put presijeca i planinarska staza kojom uspon od ceste do doma traje oko 2h, no s obzirom na našu šestomjese?nu Ivu i moj tajni plan o letenju, najoptimalnije je bilo da se do planinarskog doma dovezemo autom, što smo i učinili.
Tokom prilaska Oči su mi naizmjence lutale između zahtjevnog makadama i neba koje se sve više zatvaralo i polako gasilo nade u moj let s vrha.
Moja Ivana je Također pomno pratila put u maniri pravog kopilota i možda se potajno nadala da ipak neće trebati spuštati auto u podnožje planine, no za svaki slučaj je bila na oprezu.
Moja Ivana je Također pomno pratila put u maniri pravog kopilota i možda se potajno nadala da ipak neće trebati spuštati auto u podnožje planine, no za svaki slučaj je bila na oprezu.
Dogovorili smo se da ona i Iva ostanu kod planinarskog doma, a ja ću nastaviti pješke do vrha, kad smo već tu, a za svaki slučaj sam ponio i svoju 18kg laganu leta?ku opremu, makar mi se sve više Činilo da ću je nositi nazad do auta.
Po putokazu od doma do vrha ima sat vremena hoda, s time da je obavezno koristiti makadamski put za uspon zbog opasnosti od zaostalih minskoeksplozivnih sredstava iz domovinskog rata. Put vrha sam krenuo u 15:45, a do mjesta pogodnog za polijetanje sam došao za 30ak minuta. Kako je nebo bilo skroz zatvoreno i prijetilo je da će svaki tren prolijati pljusak po meni i mom planu, zovem Ivanu i javljam joj da idem do samog vrha pa u povratku još malo pričekam, te ako neće biti uvjeta za letenje da se Vraćam do njih. Od mog potencijalnog starta do vrha sam došao za nekih pet minuta, napravio sam nekoliko fotografija sa umiru?om baterijom u malom foti?u i ponovo se spustio do livadice koja je gledala u pravcu mora.
inače, na samom vrhu nalazi se razorena baza bivše jugovojske opasana prijete?om ogradom oko koje je još uvijek minirani pojas od nekih 20ak metara. Osim toga, na vrhu su i telekomunikacijski i rtv odašilja?i koji su u stalnom pogonu i do kojih vodi siguran makadamski put, no svako udaljavanje od njega je svakako na vlastitu odgovornost i po riječima kolege Dražena Bili?a iz Drniša – po život opasno, pa nikako ne vrijedi riskirati.
S vrha pogled puca 360 stupnjeva, na sjeveru se vide Knin, Dinara i Svilaja, na jugoistoku se otkriva Drniš, a pogled na jug često odluta do Tromilje iznad Šibenika.
Spustivši se na start i dalje sam uživao u pogledu na kanjone ?ikole i Krke, nepregledni miljeva?ki plato, a u daljini se u sumaglici naziralo i uš?e Krke u more. Neopisiv je osjećaj biti sam na nepoznatoj planini koja je u tim trenucima djelovala strahovito mo?no. Ugrijana suncem tokom dana generirala je oblake koji su zatvarali plavo nebo i po visini bili trgani jakim sjeverozapadnjakom. odlučio sam pričekati još dvadesetak minuta, postavio sam priru?nu vjetrulju (uspio sam je zabosti baš u mravinjak) i primijetio da se nebo ?isti, a vjetar mijenja smjer na jugozapadnjak. Bio je malo ja?i, ali smjer je bio idealan. odlučio sam raspakirati opremu, pripremiti sve za polijetanje i usput sam pratio ptice koje su jedrile u stupu direktno ispred mene.
Zakop?an u sjedalici i na krilo zovem Ivanu i javljam joj da sam odlučio poletjeti jer su se uvjeti popravili. Iako sam osjetio zabrinutost u njenom glasu, rekla je da vjeruje da znam što radim i da se čujemo kad sletim, a ona će početi spuštati auto.
Spustivši se na start i dalje sam uživao u pogledu na kanjone ?ikole i Krke, nepregledni miljeva?ki plato, a u daljini se u sumaglici naziralo i uš?e Krke u more. Neopisiv je osjećaj biti sam na nepoznatoj planini koja je u tim trenucima djelovala strahovito mo?no. Ugrijana suncem tokom dana generirala je oblake koji su zatvarali plavo nebo i po visini bili trgani jakim sjeverozapadnjakom. odlučio sam pričekati još dvadesetak minuta, postavio sam priru?nu vjetrulju (uspio sam je zabosti baš u mravinjak) i primijetio da se nebo ?isti, a vjetar mijenja smjer na jugozapadnjak. Bio je malo ja?i, ali smjer je bio idealan. odlučio sam raspakirati opremu, pripremiti sve za polijetanje i usput sam pratio ptice koje su jedrile u stupu direktno ispred mene.
Zakop?an u sjedalici i na krilo zovem Ivanu i javljam joj da sam odlučio poletjeti jer su se uvjeti popravili. Iako sam osjetio zabrinutost u njenom glasu, rekla je da vjeruje da znam što radim i da se čujemo kad sletim, a ona će početi spuštati auto.
Polako sam Počeo uvi?ati cikluse vjetra i termike na startu i odlučio sam poletjeti u idućem nadolaze?em. Moj T5 Blue se na komandu lagano podigao i pun pritiska stao iznad mene spreman za naš epohalni let. Korak, dva i u zraku smo. Krilo je stabilno, sve špagice napete, to je to, idemo!
Da olakšam Ivani i Ivi koja je gotovo cijeli dan provela u klokanici, kolicima i sjedalici, odlučio sam krenuti direktno prema podnožju u selo Veluši?, pa ako putem pokupim još nešto možda odem i dalje. No o tome ću odlučivati kad bude vrijeme. U zraku pravi rodeo, planina radi kao da zna da sam prvi puta tamo. Stupovi uski, oštri, s penjanjem i preko 5ms, a nisponi još i žeš?i. Ipak, osjećam se sigurno, T5 Blue je moj prijatelj i najavljuje mi svaku nadolaze?u situaciju. Izlazim nad oštar greben Promine i prepuštam se hedonizmu letenja. Na pedesetak metara desno od mene vidim ptice i krečem u tom pravcu i ulazim u jako dizanje koje napuštam s gotovo 1200 metara jer se iznad mene prijete?e crni. odlučujem produžiti prema jugu, nadlije?em Veluši? sa 700m visinske razlike pa nastavljam dalje prema Trbounju gdje već tražim potencijalna sletišta. Putem kupim još dizanja i nad Trbounjom zujim okolo uživajući u pogledu na pejzaž ispod mene. Po visini i dalje puše sjeverozapad, pa se puštam niz vjetar do crkve i onda u vjetar do mjesta gdje sam odlučio sletjeti. Niz vjetar mi je brzina oko 55kmh, a u vjetar 15kmh. Spuštam se niže i po zastavi na stijegu vidim da na sletištu puše ?isti zapad. Prelije?em dalekovode s dosta rezerve i uz lagano skidanje visine slije?em u polje odmah pored makadamskog puta koji vodi u lokalnu pršutanu.
Da olakšam Ivani i Ivi koja je gotovo cijeli dan provela u klokanici, kolicima i sjedalici, odlučio sam krenuti direktno prema podnožju u selo Veluši?, pa ako putem pokupim još nešto možda odem i dalje. No o tome ću odlučivati kad bude vrijeme. U zraku pravi rodeo, planina radi kao da zna da sam prvi puta tamo. Stupovi uski, oštri, s penjanjem i preko 5ms, a nisponi još i žeš?i. Ipak, osjećam se sigurno, T5 Blue je moj prijatelj i najavljuje mi svaku nadolaze?u situaciju. Izlazim nad oštar greben Promine i prepuštam se hedonizmu letenja. Na pedesetak metara desno od mene vidim ptice i krečem u tom pravcu i ulazim u jako dizanje koje napuštam s gotovo 1200 metara jer se iznad mene prijete?e crni. odlučujem produžiti prema jugu, nadlije?em Veluši? sa 700m visinske razlike pa nastavljam dalje prema Trbounju gdje već tražim potencijalna sletišta. Putem kupim još dizanja i nad Trbounjom zujim okolo uživajući u pogledu na pejzaž ispod mene. Po visini i dalje puše sjeverozapad, pa se puštam niz vjetar do crkve i onda u vjetar do mjesta gdje sam odlučio sletjeti. Niz vjetar mi je brzina oko 55kmh, a u vjetar 15kmh. Spuštam se niže i po zastavi na stijegu vidim da na sletištu puše ?isti zapad. Prelije?em dalekovode s dosta rezerve i uz lagano skidanje visine slije?em u polje odmah pored makadamskog puta koji vodi u lokalnu pršutanu.
35 minuta istinske uživancije! Moglo se je i više i dalje i bolje, no u mislima su mi bile moja Ivana i Iva koje su morale sigurno si?i s planine i naći me u području koje ne poznaju najbolje. Zato sam odabrao Trbounje jer se do njega dolazi istom onom cestom kojom smo krenuli iz Drniša prema Oklaju. Vrijeme do njihovog dolaska sam kratio sa lokalnim stanovnicima Trbounja koji su bili ugodno iznena?eni čudnim lete?im svatom i prepričavali mi priče o ratnim i poslijeratnim vremenima. Pozvali su me da ostanem duže, no ubrzo se na obzoru pojavila crna krstarica sa mojim curama, a Iva je diskretno dala do znanja da je vrijeme da se vratimo u naš privremeni dom u Brodaricu.Pozdravio sam se sa novim prijateljima i obećao da ću idući put odvojiti više vremena kad sletim opet tamo, te sam zajedno sa svojom avanturisti?kom obitelji krenuo na zasluženi odmor i pivu u apartman.
Bio je to zaista fenomenalan dan, dan kojeg nikad ne?u zaboraviti. Promina je prava mina, u svakom pogledu, i doslovno i metafori?ki u smislu pogleda, planinarenja, letenja… Vratit ću se ponovo, sigurno. Ma svo troje ?emo. Ipak je to Ivin najviši uspon do sad, ta ona je sa nepunih 6 mjeseci bila već na 850 mnv. Na planini s koje je tata odletio u nepoznato, na planini koja je opet ostavila dubok trag u svima nama.
Indikativno je da su našoj avanturisti?koj obitelji planine nekako su?ene. Spojile su nas zauvijek i svaki put nas iznova vabe u nove doživljaje. A mi ćemo im se odazivati dokle dišemo, jer smo tamo svoji, nesputani i slobodni. Istinski povezani s Prirodom i Elementima…
GPS Tracklog uspona na Prominu i leta u podnožje:
[mudslide:picasa,0,pk.chrne.mambe,5518556117139089777]
