Dodir zime – Kamniško Savinjske Alpe 06.-07.01.2012.

Alpe-2012-01

Godina je počela proljetnim temperaturama i prava zima još uvijek nekako odugovlači svoj put do naših krajeva. Dugoročne prognoze ne ulijevaju previše nade u skoru promjenu tog stanja, no to nas samo dodatno motivira da se pokrenemo i da otkrijemo gdje je to naša prijateljica zapela. Svoju smo priliku odlučili iskoristiti proteklog, produženog vikenda odlaskom u Kamniško Savinjske Alpe i bio je to pun pogodak.

Iako se zbog raznoraznih privatno/poslovnih obaveza nikako nije mogla posložiti standardna, veća alpska ekipa, to nas nije obeshrabrilo, već smo se na avanturu u dvoje, pod motom “Acta, non verba“, odvažili Cvajta i ja.

Treći stupanj opasnosti od lavina i prognozirani olujni do orkanski sjeverni i sjeverozapadni vjetar odmah su nam dali do znanja da ovo neće biti šala, pa smo pomno pratili prognostičke karte i promjene u premještanju ciklonske fronte iznad granice Slovenije i Austrije. Sve je ukazivalo na to da će prvi dan biti žestok s vjetrom u pojačavanju, da bi tokom noći i prema drugom danu lagano oslabio na prihvatljive vrijednosti na visinama oko 2000 m.

Plan je bio u petak ujutro doći u Logarsku, dići se na Okrešelj i onda ovisno o uvjetima nastaviti do Savinjskog sedla i povratak do Okrešlja, da bismo drugi dan penjali kroz Turski žleb i ovisno o uvjetima krenuli prema Rinkama ili Turskoj gori, naravno, s povratkom.

Autom bez problema dolazimo do Koče pod slapom Rinka i tu radimo mali propust ostavivši krplje u gepeku, procijenivši da ipak nema toliko novo napadanog snijega da bi nam mogle trebati. Do samog Okrešlja smo bili u pravu, no kasnije tog dana, prteći put prema Savinjskom sedlu, nekoliko puta smo kritizirali vlastitu odluku.

Kako u Sloveniji Sveta Tri Kralja nisu državni blagdan parkiralište je prazno i na startu srećemo samo dvojicu zagrebačkih alpinista koji su stigli nešto prije nas i već su spremni da istog dana odu preko Turskog žleba do bivka pod Skutom gdje će spavati, a drugi dan će odabrati nešto za penjanje ili planinarenje, ovisno o situaciji.

Put od Koče pod slapom Rinka prema Frischaufovom domu na Okrešlju je dobrim dijelom u debelom ledu, sve do izlaza iznad slapa, pa smo već nakon nekoliko minuta montirali dereze.
Domari Jure i Miha stižu tek kasnije, pa nam ne ostaje drugo nego nakon laganog ručka malo se rekreirati istražujući okolinu. Kako je prognoza bila točna odlučujemo krenuti prema Savinjskom sedlu probijajući se kroz zapuhe snijega, ledene cokle i glonđe i ostatke nedavnih lavina, usporedno prateći zagrebačke kolege kako napreduju prema Turskom žlebu. Istovremeno smo se borili sa teškim uvjetima na dvije različite strane propadajući duboko i često i važući svaki korak procjenjujući snježnu masu pred nama i oko nas.

Sukladno prognozi, vjetar je konstantno pojačavao i postajalo je sve teže izdržavati njegove udare i nalete pa smo netom prije bivka pod Savinjskim sedlom odlučili trening nastaviti u smjeru Frischaufovog doma, što se pokazalo odličnom odlukom u pravom trenutku. Sa prvim mrakom smo se vratili u dom, ponovno prteći put nizbrdo jer je jak vjetar u potpunosti zameo sve naše tragove. Zadovoljni učinjenim i opčarani surovošću i moći Planine uživali smo u suhomesnatim delicijama i toplom grahu za večeru te se ubrzo dali na počinak, nadajući se da će se vrijeme ipak malo stabilizirati kroz noć.

Dočekalo nas je vedro i hladno jutro obećavajući prekrasan dan, pa smo odmah poslije doručka krenuli putem Turskog žleba ostvarujući jučer dogovoreni plan. Procijenili smo da su uvjeti zadovoljavajući, a prethodno smo se konzultirali i sa jednim slovenskim reševalcem koji je dan prije tu turu prošao na skijama kao pripremu za današnju vježbu. Šalili smo se da ako i nešto pođe po zlu – na raspolaganju imamo desetak profesionalnih spasioca kojima nećemo naplatiti za vježbu.
Vjetar je u noći zameo sve prijašnje tragove, pa nam nije preostalo drugo nego ponovno prtiti dubok snijeg sve do ispod samog ulaza u žlijeb. Tamo nam je pak taj isti vjetar omogućio gotovo savršene uvjete u potpunosti zaledivši gaznu plohu pa smo dalje nastavili u derezama i uz pomoć cepina. Uspon prijašnjeg dana je ipak ostavio traga na nama pa smo bili sporiji od ljetne markacije koja kaže da je za uspon kroz Turski žleb potrebno dva sata. Mi smo na to potrošili dva i pol sata.

Na izlasku iz žleba uživamo u zimskoj idili i radimo okrepljujuću pauzu odlučujući kuda ćemo dalje. Zagledali smo se u Tursku goru i odluka je bila donesena. Napredovali smo dobro i uživali u vidicima koji su se otkivali putem. Grintovec, Dolgi hrbet, Skuta, Kranjska, Koroška, Štajerska i Mala Rinka, Mrzla Gora s jedne i Brana, Planjava, Ojstrica i Krofička s druge strane ponosno su pozirale našim objektivima i očima.
Ipak, izlaskom na greben smo se opet izložili još uvijek jakom vjetru pa je taj završni dio valjalo penjati vrlo oprezno, osobito na jednom vrlo izloženom detalju potpuno pokrivenom ledom kojeg bi bez dva cepina vrlo teško prošli.

Na vrhu Turske gore zadržali smo se tek koju minutu i to niskih silueta jer su udari vjetra naglo pojačavali. Znali smo da smo tek na pola puta pa je došlo vrijeme i za povratak.
Spust je protekao glatko, a Turski žleb smo prošli u otpenjavanju nizbrdo sve do samog izlaza gdje više nije bilo leda i gdje smo se susreli sa dva slovenska boardera koji su se tek uspinjali u naumu da iskoriste daske za brži i elegantniji spust od našega.
Kako se kasnije ispostavilo, nas četvero smo jedini tog dana ispenjali žleb, a mi i uz to i Tursku goru. (Premda su ipak možda na njoj tog dana bili i zagrebački kolege.)

Nakon odlične gobove juhe pozdravili smo se s Jurom i Mihom obećavši da se uskoro opet vidimo i pohitali prema autu i svojim obiteljima ispunjeni novom fantastičnom avanturom.

Naposljetku, Planina nam je pružila priliku, mi smo je prepoznali i iskoristili, a ona nas je nagradila savršenim alpskim vikendom te nas još više  motivirala da joj se što prije opet vratimo, ponizno i puni poštovanja. Jer samo tako u huku vjetra možete čuti pjesmu, šibanje lica kristalićima leda doživjeti kao milovanje, olujne udare s boka doživjeti kao poziv na ples, a svaku trenutnu bol ponuditi kao zamjenu za pogled koji nikada nećete zaboraviti. Čak i kada ste u oblaku, jer se imate razloga vratiti…

Fotke s rute su u GALERIJI, a kratki videozapis s izleta pogledajte ispod ili na našem video kanalu. Uživajte!

[mudslide:picasa,0,hpk.chrne.mambe,5695949992107426417]

You may also like...