Bijele i Samarske stijene – Vihoraški put – 21.07.2013.

Ove bijele kamene ljepotice jednostavno se moraju vidjeti svakih par godina. Svaki dolazak ovdje čovjeka iznova oduševi i nagovori na ponovni dolazak. Jedina žal je to da smo ovaj put samo trojica uživali u prekrasnom danu, dok su drugi vjerojatno imali nekih drugih važnijih poslova u civilizaciji. Ljudi pogledajte slike s ovog izleta i trgnite se. Ili prestanite sebe zvati planinarima.

Polazak je u 05:00, Sunce polako izlazi, a mi uživamo u svježini ljetnog jutra. Za volanom Štef, nakon dugo vremena ponovno na klupskom izletu, a navigator – Ljubo legenda s svojim dobro znanim komentarima tipa kaj je ovo meni trebalo, mogel sam ostati spati, sve me boli….

Do Mrkoplja stižemo bez problema, malo popunjavamo zalihe u ruksaku u lokalnoj trgovini i pravac Tuk. Tu je vrijeme za doručak u doma?oj izvedbi s špekom,šunkom,kobasima i pivom iz lokalnog planinarskog doma. I nakon toga slijedi priroda. Na Mati? poljani neki bude svoje uspomene iz pionirskih dana i spomen na partizane, a na 13. kilometru je vrijeme za obuvanje planinarskih cipela i polazak.

Plan je krenuti do Ratkovog skloništa, ali kakvi bi bio naš izlet da bar jednom ne zalutamo i ne napravimo pogrešno skretanje. Tako umjesto prema skloništu idemo na vrh Samarskih stijena, što i nije tako loše skretanje. Nakon vrha krećemo i dolazimo do skloništa, već lagano u vremenskom cajtnotu, što nas ovaj put ni najmanje ne zabrinjava.

Ovdje slijedi zaslužena piva i kola?i, pa ipak smo već sat i pol na putu. I onda poslastica, Vihoraški put. Ljubo je oduševljen, pa ovo opet nije normalan izlet !!! Spuštanje, pa penjanje, provla?enje i preskakanje – neki oduševljeni, a neki…. Ali svi znamo da Ljubo uvijek jadikuje, a uvijek se i Vraća na izlete. Dobro staro gun?alo.

Štef se prisje?a naše zimske rute po Vihoraškom i samo okreče glavom i govori; pa kuda smo tu mi uop?e prolazili. I tako lagano hodaju?i dolazimo do Natašinog dolca, predivne male dolinice tik prije ulaska u stjenovitu Ljusku. Tu radimo pauzu i donosimo odluku da ne idemo do kraja Vihoraškog puta, nego da prođemo još Ljusku i vratimo se natrag do ceste preko A?kove doline. Nakon penjanja i uživanja na stijenama Ljuske, Vraćamo se do Natašinog dolca i spuštamo preko A?kove doline do ceste. Moram reći da je ovo jako zanimljiva staza, ali i jako dobar uspon ako od ceste krenete preko nje do Ljuske i dalje Vihoraškim putom. Nakon još jedne pauze, ovaj put na cesti, Vraćamo se do auta i odlazimo prema Fužinama. Kupanje je ondje nažalost otpalo, ali piva je jako prijala.

Cijeli dan nas je pratila jako ugodna temperatura od 20-tak stupnjeva, tako da nas je priroda ovaj put stvarno osvježila.

D.K.

[mudslide:picasa,0,hpk.chrne.mambe,5904545353527067041]