Grintovec 2558m, 04.12.2016.

Predugo me već nije bilo u Alpama da bi me zaustavila temperatura koja me uhvatila u subotu. Plan je ambiciozan, ispenjati i spustiti se u jednom danu, plus vožnja, ali čovjek jedino tako može znati na čemu je. Sedam godina nakon mog prvog i zadnjeg uspona na Grintovec, došlo je vrijeme da se to ponovi.

?etvorka iz tima Visokogorsko Udarne za ishodište ovaj put ima Suhadolnik na 901 m nadmorske visine. Pošto nam je cilj na 2558 m, a treba se opet i spustiti ispada da trebamo na brzinu lupiti 3314 metara visinske razlike! Ne zvu?i loše, ali ne radimo to jedini taj dan, tako da se ne junaćimo sa time.

Što se tiče uspona, po markaciji (jednoj od realnijih, ostale još dodaju) stoji da do vrha treba 4 h i 45 min, ali mi uz pauzu kod doma dolazimo za to?no 4 h. Sam uspon na vrh nije nešto tehni?ki zahtjevan, a na nekih 200 metara od vrha montirali smo dereze zbog zale?enog snijega.

Jak i ledeni vjetar ne dozvoljava nam dugotrajni boravak na vrhu i uživanje u sjajnim panoramama, pa krećemo na spust. Kako su nam na vrhu bili odlični razgledi, tako se sad ispod nas skupljaju oblaci i zatvaraju pogled na dolinu. Dok nas nekoliko to ne brine, Toomy koji na leđima ima krilo, a u glavi plan ?uvanja koljena i spusta u dolinu, svako malo traži neku zra?nu rupu i mogućnost polijetanja. Ipak se je i on morao spustiti do nekih 1900 metara, gdje je napokon uhvatio trenutak koji je dobro iskoristio. Mi ostali smo, bolnih koljena, morali još 1 ½ h skakati s kamena na kamen i pažljivo se spuštati u dolinu.

Na kraju klasika, kasni ručak, to?ena pivica i sigurna vožnja kući uz Pegija.
Zaklju?ak, bio je ovo jedan pravi, brzinski jednodnevni izlet, kakve bi, zbog blizine KS Alpi trebali ?eš?e prakticirati. A moje, temperaturom izmu?eno tijelo je super izdržalo sve napore do samog kraja.

D.K.

[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,6360909407507332033]