Zakaj sam Črna mamba ! – ARHIVA

Ekstremisti, Sekta, Divljaci, ?udaci???… Ma, neeee!!!!

Črne mambe su zapravo samo ‘nakupina’ (zapravo, zadruga) malo čudnijih (za neke) ljudi koja je nau?ila cijeniti svijet oko sebe i uživati u onome to ih okružuje, odnosno biti konzumenti delicija koje priroda nesebi?no nudi.

Možda naziv Črne mambe navodi ljude na krivo mišljenje, ali ovaj je naziv samo jedan od korisnih nusprodukata naših užarenih mozgova, gase?i že? jedne subotnje večeri, kad još nismo otkrili neke naše skrivene afinitete.

među nama postoje male razlike, pa neki te svoje afinitete izražavaju ja?e, žeš?e, žustrije (Čvrglin, Tomi i sli?ne pojave s dvije ?a?kalice koje rastu iz ruksaka prema zemlji), a neki rade to isto samo s malo blažim intenzitetom, dinamikom, žestinom, više turisti?ki (pogodite ‘ko). No ima razlog! Nakupina od cca. 81000 grama (prema skali ‘sobnog digitalnog prevaranta’) pravilno rasporečenih i savršeno oblikovanih bi-, tri- i ostalih -cepsa ne može se tako brzo kretati tim divnim prostranstvima nagnutim naj?eš?e ukoso prema gore, pod kutem između 45 i 90 stupnjeva (barem se tak čini), pa treba pomno birati destinacije na koje se uputi, a da ipak uspije nešto od onog gore spomenutog, pa poslije toga objavi kakav kvalitetan putopis i osje?a se bogatijim za još jedno iskustvo.

I tako se nakupina zvana Črne mambe uputila ovog vikenda na uvijek im drago odredite Ivan?icu (ovog puta povodom Tomijeve obljetnice izlaska iz maternice, te svećanog rezanja pup?ane vrpce). Naša, doma?a planina koja nas je fascinirala već prilikom prvog posjeta, pa joj se uvijek rado Vraćamo i ljeti i zimi, zbog predivnog pogleda na prostranstva koja smo donedavno promatrali samo iz žablje perspektive (kad smo se, slučajno spotaknuvši, našli ispod šanka).

Ovoga smo puta na Ivan?icu krenuli s Ham Pokojca, a o putu do Ivan?ice moglo bi se napisati ovakvih 20 članaka. Moram priznati da sam obnovio neke svoje dugo nekorištene osjećaje koji su se izmjenjivali munjevitom brzinom u mojem ‘stalku za šešir i cvikere’ (šešir sam putem izgubil nekaj ne valja sa stalkom). Bilo je tu i bola i bijesa i jada i gladi, ali nakon 4 i još malo sata, uglavnom no?nog teturanja bez Kopflampe (lampa za glavu) sve se to pretvorilo u ponos, još ja?u glad, že? dakako (za proizvodima iz mojeg malog podrumskog laboratorija). Pritom zahvaljujem mojim prijateljima (vjernim psima Čvrglinu i Tomiju), koji me nisu prepustili Črnoj kmici, da me proždere k’o no?ni obrok bez kruha i soli.

Malo stvari (osim seksa) može zamijeniti osjećaj topline koja dopire iz velike kalijeve peći u planinarskom domu, a trbusi puni pohanog zagreba?kog i gemišta

Dakle, ljudi evo poante: Ruksak na ple?a, plosku vu žep, odi buš videl kak život je lep, pe brijegu buš hodil baš kakti zmaj, ?ul bu kak zvoni naš Horvacki ‘Kaj’!

P.S. Jadranka (ne cijenjena Tomijeva sestra, nego ona druga), nek ti bude žal kaj nisi došla, čekali smo te!

P.S.2 Pohvala prijateljima Črnih Mambi koji su se odvažili i došli s ?ipom na Ivan?icu: Pegi (Črna Mamba), Prijatelji: Hrki, Tugo, Dado, Karlo.

P.S.3 Mala zamjerka domaru na Ivan?ici na ne baš gostoljubivom prijemu (opraštamo al’ ne zaboravljamo)