Avantoura Velebit 2009.(sigurnim korakom do cilja)

Šesti avantouristi?ki pohod Velebitom do sada je bio i najbrojniji članstvom. Uz mene i Toomya koji smo stalni, na svoju drugu avantouru krenuli su G.V., Marek i Siniša.
Ovogodišnji pohod išao je južnim Velebitom i to starom dionicom VPP – a preko Viso?ice do Struga. I bio je fantasti?an…

DAN 1.
Na put prema Prpi krećemo u 19:00 iz Marofa i na Baškim Oštarijama smo oko 22 sata. Slijedi obilna večera (jaja s vrganjima, špekom, kobasicama i još mnogo?im) i malo Marekovog savinjona te odlazak u Kizu na spavanje.

DAN 2.
Buđenje u 6, a planirani start nam se malo odga?a zbog opet malo obilnijeg doručka. Startamo oko devet kod stare škole, na ?ijem zidu piše 7 sati do Šugarske dulibe. Ova dionica je većinom pješa?enje šumom, pa predstavlja velik psihi?ki napor. Hodaš i hodaš, a ništa ne vidiš. Za pristup prema Šugarskoj dulibi odabiremo Ramino korito, znači korito puno šume, šume i još šume, a nakon toga – još malo šume. Za nekih dva sata slijedi izlaz iz šume i jedan žestoki uspon do prijevoja gdje se spaja nemarkirani put prema selu Brušanima. Od tuda do Šugarske hodamo još 2 sata. Na Šugarskoj na žalost nema više krava i bikova, a razlog je vjerojatno i taj što je bunar gotovo presušio. Ipak mi uspijevamo napuniti naše oskudne zalihe vode i nakon ručka krećemo dalje prema Panosu i Jelovoj Ruji. Staza je bila ugodno iznenađenje, većinom po istoj nadmorskoj visini i s predivnim pogledima. U sam sumrak oko pola 8 stižemo na šumski put od Ruje prema Panosu i tu tražimo pogodno mjesto za šator. I nalazimo ga na jednom oštrom zavoju, koji su Hrvatske šume pripremile za vjerojatno skoro uništavanje šumskog bogatstva tog područja. Jedni pripremaju šatore, jedni lože vatru, jedni pripremaju večeru, a Toomy s probavnim smetnjama bježi gladan u šator na spavanje, kako ne bi gledao ovo uživanje u pećenoj slanini i naresku. Oko nas spušta se mrak kojeg remeti jedino naša vatra, iz šume se javljaju razni zvukovi životinja kojima smo o?ito narušili mir njihove no?i.  U svemu tome ne možemo razaznati da li na nas vi?e medvjed, ili ptica koja imitira medvje?i glas. Nakon toga spokojno spavanje uz činjenicu da smo taj dan hodali 10 sati.

DAN 3.
Opet slijedi rano Buđenje i za razgibavanje bez ruksaka i doručka krećemo prema Panosu, vrhu na kojemu je jugovojska za svoje potrebe napravila jedan fantasti?ni objekt. Tu su hodnici duboko ukopani u planinu, osmatra?nice i brojne prostorije u kojima se može vidjeti kako se tu živjelo i radilo. Na žalost objekt je u potpunosti devastiran i stvarno treba biti oprezan kod njegovog obilaska. Isto tako i okolno područje je minirano, pa nije baš preporu?ljivo krivudati uokolo.
Nakon tog obilaska krećemo prema logoru, pripremamo doručak i pravac Viso?ica.
Staza dijelom slijedi šumski put, nakon toga slijedi jedan dugotrajni i žestoki uspon, da bi na kraju opet uhvatili šumski put koji vodi od Rizvanuše do podnožja Viso?ice. Na kraju tog puta ponovno tabla mine, na vlastitu odgovornost i sl. krećemo u šumu s nadom da izvor kod ostatka Gortanova doma nije presušio, jer smo u protivnom bez vode, a do slijedećeg izvora ostaje nam šest sati hoda. Ali izvor radi punom parom. Siniša koji je prvi dohvatio vodu čeka ostale koji dolaze i časti nas ovom dragocjenom tekućinom. Vjetar nas tu tjera na obla?enje čak i jakni. Nakon pauze za ručak penjemo Viso?icu i krećemo dalje prema Strugama. Staza je tu na po?etku prili?no teška,  prvo penjemo Viso?icu (1617 m), pa se spuštamo, pa penjemo Seline (1493 m), pa opet spust i onda konačno hvatamo jedan ravniji dio staze. Na po?etku staze je normalno opet upozorenje o minski sumnjivom terenu, a te table susrećemo na još brojnim mjestima duž tog puta.  Staza vodi kroz šumu i izlazi na brojne predivne livade na kojima se zbog mina na žalost i ne može baš uživati. Tu su Rudine, Jan?arica, Oglavinovac i Javornik. Prava je šteta što je ovo područje minski sumnjivo i što se ne može detaljnije istraživati. A s druge strane dobro je što će se zbog toga ovaj kraj sa?uvati od šumara i autobus planinara koji za sobom u mnogim slučajevima ostavljaju samo sme?e. Mene osobno oduševio je prolazak ovim područjem i sigurno ću se vratiti. inače na Javorniku nas je uhvatio mrak i tu smo lutali van staze u potrazi za markacijama. I zbog toga smo izgubili bar dva sata te u Struge dolazimo u 22 sata. Na zasluženi počinak.

DAN 4.
Zbog loše vremenske prognoze i oblaka koji su zatvorili vršni greben Velebita između Vaganskog vrha i Svetog Brda odustajemo od tog pohoda i spuštamo se u Veliku Paklenicu i do Starigrada. Prije toga na Areni Struge imamo bo?arski me? kojim smo se zainteresirali i za osnove ovog sporta. Uz razne kombinacije prijevoza navečer stižemo do Prpe gdje slijedi malo opuštanja. I slijedeći dan slijedi povratak u civilizaciju i zbilju.