Dinara 12.- 13.05.2007.
Evo konačno su i mambe ispenjali najviši hrvatski vrh Sinjal (1831) na Dinari. Izlet je organiziran potporom grada Novog Marofa i gradona?elnika gosp. Maltara, inače i samog strastvenog planinara. Tako je 37 planinara krenulo u osvajanje Dinare…
Izlet je startao već tradicionalno okupljanjem ispred restorana Klju?ice u Novom Marofu i s malim šoferovim zakašnjenjem u 07:15 krećemo prema Kninu. Uz dva manja zadržavanja u Kninu smo u 12:30 gdje nas dočekuje predsjednik HPD-a Dinara gosp. Šimi? s kojim dogovaramo sve detalje oko izleta.
Prvo na rasporedu je odlazak na izvor Cetine (Milaševo vrelo) koji se nalazi u istoimenom selu nekih sedam kilometara od Vrlike. već je i sam silazak autobusom u selo Cetina bio prava avantura, cesta je širine za jedan auto, a mi se probijamo autobusom u nepoznato. Nakon jednog uspješnog mimoilaženja s osobnim autom dolazimo do tog predivnog mjesta, koje je za mnoge još nevi?eno i nedoživljeno.
Izvor Cetine istražen je u prvih stotinjak metara dubine, no dublje, i nadalje čuva tajnu svoje smaragdno zelene boje. Oko rijeke prava divljina, sve zapušteno, zaraslo, porušene kuće, jedan dokaz o razmišljanjima i postupcima našeg naroda.
Neki bi od ovakvih mjesta napravili turisti?ke atrakcije i dobro naplatili posjet, ali prepuštamo prirodi da sama gospodari ovom ljepotom. I to tako valjda do vremena kada u?emo u tu europsku uniju i njima damo dozvolu da betoniziraju i apartmaniziraju ovakva mjesta.
U selu Cetina posječujemo još i ruševine crkve Sv. Spasa – starohrvatske crkve gra?ene u 9. stoljeću gdje uspijevamo vidjeti i prvu zmijicu na izletu. Zbog brzog mimoilaženja zmije i naše sretnice nismo na žalost saznali vrstu.
Izvor Cetina i Crkva Svetog Spasa
Slijedi povratak prema Kova?i?u, gdje idemo do slapa Kr?i? i izvora rijeke Krke. Nekad velebni slap Kr?i? je nakon miniranja, pregra?ivanja, izrade komore u njegovoj sedrenoj brani i “pokušaja” da se izradi hidro elektrana, sveden je na povremeni slap iznad samog izvora rijeke Krke. Nalazi se neposredno uz grad Knin a napaja se vodama s Dinare. znači opet je naša ljudska glupost uništila taj jedan dio prirodnih bogatstava. Pitanje je tek kakvi bi to tek bio slap da ga ljudi nisu ograni?ili, pošto nas je i ovakav sve oduševio.
Slap Kr?i?
Nakon ovih turisti?kih ruta konačno krećemo prema selu Guge gdje nas čeka mini bus kojim ćemo se transportirati do planinarskog doma na Brezovcu.. A ono pod bus dobivamo neki kombi s petnaestak sjedala obojen u cirkuske boje i normalno bez ikakve ventilacije koja bi nas malo rashladila u vožnji užarenom Dinarom. Dijelimo se na kraju ipak u tri grupe, prva ide mini busom do Suhog polja odakle još imaju sat i pol hoda do doma. Druga grupa čeka povratak mini busa i prijevoz do samog planinarskog doma, dok nas nekoliko nadobudnih krećemo pješice od samih Guga. Za neke je to na žalost bio ipak pretežak pothvat, a mi ostali pra?eni pravom ljetnom žegom i grijani na 30 celzijusa stižemo do doma za 3 ½ sata. Dok tako ugrijani i ože?ani stižemo do planinarskog doma uvi?amo da zbog susreta s veselom skupinom iz Ivanca nemamo više bijelog vina, koje je naš prijatelj Ic kao pravi planinar podijelio i sebi i njima.
inače dom je na po?etku guste šume, na 1050 metara visine , ima nekih 45 ležaja koji su raspodijeljeni u tri sobe. Svakako moram istaknuti još jednom Petra Šimi?a, domara koji nam je stalno bio na usluzi i kojem smo obećali povratak, idući put u manjoj grupi i svakako na više dana.
Nakon večere koja se sastoji od sendvi?a i karlovačke krećemo na partiju bele i uz pomoć bambusa igramo do pola dva u no?i. Moram reći da tu slijedi još jedan moj poraz od Ica i Domagoja. Mislim da ih još nisam pobijedil. Buđenje slijedi u 05:30, te na vrh krećemo oko sedam.
Sam uspon na vrh nije naporan i svladalo ga je 36 od 37 planinara koji su bili na izletu, a za to nam je trebalo između 1 h 45 min i 2 h 30 min.
Na vrhu Dinare
Povratkom s vrha čeka nas grah spremljen od domaćina, te taj mini bus kojim počinjemo spuštanje do Guga.
Bažulj z doma?im kruhekom
Spust ide ponovno u dvije grupe, prva ide direktno od doma, dok se druga spušta do Suhog polja, te dalje putem gdje nas u prolazu kupi autobus. Na kraju još idemo u posjet kninskoj tvr?avi i to jedan brzinski posjet od dvadesetak minuta. Povratkom s tvr?ave prestaju i moje obaveze kao vo?e puta, pa prije polaska autobusa za Novi Marof ispijam s osobitim zadovoljstvom pivicu kojom skidam to breme odgovornosti i slavim još jedan uspješno organiziran izlet.
D.K.
