Sveto Brdo – novi način – 28.04.2012.
već satima sjedimo na vrhu i postaje sve hladnije u ovom stati?nom položaju. Skvr?en u ?udnoj formi čim niže siluete, ne mogu se ni to?no sjetiti koji mi je ovo put da sam ovdje… Tek sedmi, ili možda osmi… No nikada do sad nisam imao toliko vremena uživati u pogledu koji se pruža odavde. Dozvoljavam da mi se te nezaboravne panorame utisnu duboko u sje?anje dok pogledom po stoti put tražim najidealniju liniju spusta.
S vremena na vrijeme na vrhu se pojavi grupica planinara koji skakuću oko nas u kratkim majicama i hla?icama i ?ude se zašto smo obu?eni u potkape i rukavice. Tek pažljiviji od njih primje?uju da smo već polu uko?eni od čekanja na prohladnom vjetru i da imamo povelike ruksake koji djelomi?no sakrivaju neki naš tajni naum.Kroz huk vjetra pomiješan sa statikom radio veze razabirem Gogin glas koja javlja da se ona i cure uspješno spuštaju prema Vlaškom gradu. Dug je još put do Libinja, no super vam ide – pomislim.
Kad smo se jutros nas šestero uspinjali prema Svetom Brdu, nisam mogao skriti oduševljenje odličnom kondicijom naših najmlađih suputnica Sare i Ana Marije koje su bez problema došle na vrh sa nama za nekih pet sati. Divljenje je bilo utoliko veće jer su se one Vraćale istim putem nazad pod budnim okom mame Goge. Mi smo pak ostali na vrhu i čekali… A rekao sam Ivani i Ivi da se brzo Vraćam…Ponovo analiziramo sve dostupne prognoze, radimo priru?na i pomalo smješna mjerenja na licu mjesta, smišljamo razne alternative kad nas ponovo prekine Gogin glas koji javlja da je Franco u zraku. Svo troje mani?nim pogledom pretražujemo područje od Libinja prema Rovanjskoj, no ne nalazimo ga.
Franco je sa Štefikom ostao na Libinju odlučivši okušati svoju sreću tamo. Mi se pak nismo mogli pomiriti ni sa čim manjim od Svetog Brda, a sad Franco leti, a mi razmišljamo o bivku na vrhu jer je sklonište na Vlaškom gradu dupkom puno. U tom trenu Toni javi da vidi krilo daleko iznad Starigrada. Pa to je novi rekord s Libinja! Bravo Franco!
odlučujemo još malo pričekati u nadi da će se vjetar smiriti pa da se i nas troje možemo konačno vinuti u zrak, po prvi puta sa Svetog Brda u pravcu juga. Toni groudhandlingom na vrhu pokušava uvjeriti vjetar da posustane, no nakon par razvla?enja po startu zaključujemo da je Sveto brdo orografski vrlo složen slučaj u kombinaciji sa vjetrom i da unatoč tome što je sunce sve niže, do mraka nećemo dočekati smirivanje na prihvatljive uvjete. A po mraku ne možemo letjeti.
Planina je ovaj put bila neumoljiva pa nismo imali drugog izbora no spustiti se s vrha na južnu padinu 200 m niže gdje smo odmah zatekli skoro odgovaraju?e uvjete. Nije trebalo puno govoriti, uslijedilo je brzinsko raspremanje sve trojice, ukap?anja, provjere i to je to.
Potežem prvi, T5 Blue se formira iznad mene, okret, dva koraka i onda onaj neopisiv osjećaj slobode – airborne! konačno letim s Velebita! Iako sam htio poletjeti baš sa samog vrha Svetog Brda, to ovaj put nije bilo moguće. No biti će još prilike, znam to. Okrenem glavu i vidim da su i Toni i Nik poletjeli. To momci, pišemo povijest!
U tom trenu vario zapišti ultra deprimiraju?im tonom i očitavam propadanje od -5m/s, Libinje me snažno guta i sve si mislim kako sam se ipak trebao držati grebena Vlaškog grada. Gledam Nika i Tonija visoko iznad na toj ruti i svjestan činjenice da lete dvije klase ja?a krila potežem speed do kraja da se išćupam iz ovog nispona te dalje letim planiranim smjerom. U glavi kalkuliram finesu i glide u odnosu na trenutno propadanje i dostupnu visinu i zaključujem da ne?u trebati slijetati na Libinje već ću s nekih 20ak metara izletjeti nad padinu koja se spušta prema moru. Ako to uspije, za?as sam vani i ostaje mi nekih 900m visine za potrošiti do mora. Pogledom ispra?am ostatak eskadrile koja još visoko juri prema zalasku sunca u pravcu Starigrada. Šteta što smo baš danas pri usponu razbili moj mali Sony, ovo bi bile odlične fotke, pomislim dok sa 34m iznad tla izlije?em sa platoa Libinja. To je to, vani sam! Okrečem kormilo prema Selinama i uživam u pogledu na Rovanjsku, Modri?, Maslenicu, Južni Velebit…
Visina se polako topi, a ja ciljam manji parking u Selinama. Ipak vidim da ću biti kratak pa odabirem alternativu selinskom rt-u koji je slučajno obrasao sa nekim makijastim grmi?ima. Nalazim ?istinu 10×10 m i na 2 m visine radim potpuni zastoj da krilo i ja ne završimo u grmlju. Doskok na noge, okret, brzo povla?enje C i D špagica i krilo pada neposredno do mene.
Javljam na stanicu da sam sletio i čujem da Nik i Toni ciljaju kamp u Starigradu i slije?u na livadu nešto veću od moje prolaze?i kroz krošnje susjednih stabala.
Ivana i Iva ubrzo stižu po mene i za?as smo opet svi okupljeni u Starigradu gdje smo duboko u no? analizirali doživljaje, trackove, fotke i video još jednom proživljavaju?i svaki trenutak toga dana. A dan je bio fenomenalan i tek početak nezaboravnog vikenda.
Bio je to moj prvi polet s Velebita i sumnjam da ću ga ikad zaboraviti. Ruksak kojeg sam uzbrdo nosio nekih 5 sati do vrha nakraju mi je uzvratio uslugu nose?i me nazad do mora za samo 27 minuta. Neopisiv osjećaj kojega svakako želim ponoviti što prije. Uz možda još malo dorade plana… Naravno, ako mo?na Planina dopusti…
Piloti i foto: Nik, Toni i Tomi • Video: Nik • Planinari: Anamarija, Sara i Goga • Libinjska divizija: Štefika i Franco • Logistika: Ivana i Iva
U GALERIJI su fotke kompletne prvomajske avanture, GPS track prvog dana – uspon i let sa Svetog Brda je na kraju članka, a video je vidljiv ispod. Uživajte!
[mudslide:picasa,0,hpk.chrne.mambe,5738590270424359857]
