Vrtača i Begunjščica (via Y grape) – 08.-09.03.2014.

Nakon što prošle godine nismo uspjeli uhvatiti nijedan pogodan vikend za graparenje, što zbog lavinskih nepogodnosti, što zbog nemogućnosti usklade termina, konačno smo dočekali idealnu priliku za ovaj oblik zimskih uspona. Naš cilj su ovaj put bili vrhovi Begunjš?ica i Vrta?a na području Karavanki, planinskog masiva između Slovenije i Austrije duga?ak 120 km, što ga čini najdužim europskim masivom.

U autu ?etvero mušketira i jedna dama, a na planirano odredište – parking u Ljublju dolazimo za 3 sata. Parking se rapidno popunjava i brzo uvi?amo da je ovo stvarno savršeni vikend koji se jednostavno mora iskoristiti na ovaj način. Slijedi presvla?enje i krećemo prema domu na Zelenici, gdje dobivamo vrhunsku sobu u kojoj odmah ostavljamo višak stvari, krećemo na ručak i dogovaramo cilj za subotu.

Bez obzira na neke, nazovi „pametne“ savjete jednog umišljenog zagreba?kog gospodina o dužini pristupa na Vrta?u, pa prvi put ste ovdje, pa nećete stići prije no?i, pa vidjeti ćemo tko će uspjeti…, ipak se odlučujemo na prvobitni plan penjanja Vrta?e kroz Y grapu.

Na pristupu prema Suhom ruševju srećemo brojne turne skijaše, dok mi vrijedno gazimo bez krplji (na leđima su) i derezi. Na Suhom ruševju počinje naše odvajanje, tj. penjanje prema Vrta?i. Teren postaje sve tvr?i i zale?eniji, a mi, što je i normalno za nas, dereze montiramo na jednom solidnom nagibu, gdje se mu?imo s zadržavanjem ruksaka i ostalih stvar?ica koje skidamo sa sebe.

Nažalost žrtva kosine je ovaj put bio Toomy i njegova kaciga koja je brzinski odklizala 200 – tinjak metara niže u dolinu. Jedno solidno dodatno zagrijavanje za Toomya. Ipak se uspijevamo spremiti i šibani jakim vjetrom uskoro stižemo u naš smjer.

Osmjeh nam sam dolazi na lice i ne skida se dok vrijedno zabijamo cepine u tvrdi, ali ne i zale?eni snijeg. Pogledi su usmjereni prema gore i izlasku iz grape, obasjanom Suncem. Tehni?ki, uspon nije zahtjevan zbog ogromne količine snijega koji je zalijao grapu i prekrio sve tzv. suhe skokove.

Na vrh smo stigli za 2:15h od doma na Zelenici (toliko o dužini pristupa), pa slijedi uživanje u pogledima i prostranstvima oko nas. Na samom vrhu vjetra za?udo nema, a pogled s perspektive Karavanki nas oduševljava. S jedne strane KS Alpe, s druge Julijci, a odmah iza Austrijski vrhovi. U podnožju Suncem obasjano Blejsko jezero. Gutljaj rakijice i slijedi povratak koji zbog strmine i zale?enosti moramo otpenjavati, što je ženskom dijelu ekipe malo duže trajalo (možda zbog fizionomije tijela?).

Ostale potencijalne ciljeve za subotu – vrhove Zelenjak i Palec ispra?amo samo pogledima, jer se penjanje po južnim pobo?jima i to pogotovo ovako kasno popodne nikako ne preporu?a zbog povećane opasnosti od lavina. Na povratku u dom najveće probleme nam je zadavao snijeg koji je otpustio i na mjestima se stvarno ružno propadalo. Krplje su bile na leđima.

večer u domu protekla je u ugodnom druženju i razgovorima, bez ludog derneka koji su neki (stanoviti, prije spomenuti gospodin) o?ito priželjkivali.

Nedjeljno Buđenje u 6 sati, doručak i novi cilj. Begunjš?ica kroz Y grapu. Goga odlučuje ostati i šetati oko doma i hvatati boju, dok mi ulazimo u hladovinu sjeverne stijene Begunjš?ice. Rano smo krenuli pa još nema gužve i na putu prema ulazu u grapu srećemo svega 2 – 3 penjača, od kojih nam se jedan i pridružuje na skretanju u Y – lonku.

Pošto je ova smjer o?ito bila dosta penjana u subotu prakti?no su nam cijelim putem složene stepenice u snijegu i upotreba cepina svodi se na pridržavanje i odmaranje. Cijelim putem smo čekali da konačno po?ne pravo graparenje i zabijanje cepina, ali smo prolaskom preko veliko snježnog zapuha izbili na greben i u ?udu se pogledali i zapitali – to je to ?

Da nažalost, bilo je ovo prebrzo i prejednostavno zbog ogromnih količina snijega koji je izgladio sve tehni?ke detalje. Vrh nas je opet oduševio svojom prostranošću i pogledima. Falile su samo ležaljke da se izvalimo i uživamo.

Povratak je bio kroz Osrednju grapu, koja je već pošteno bila išarana koracima u snijegu, otpenjavanje nam je trebalo samo na par mjesta, a ostatak smo projurili. Na putu prema domu čeka nas Goga slikaju?i naš spust i žale?i što nije bila s nama.

U domu rješavamo zadnje ostatke nareska iz ruksaka, ispijamo zasluženu pivicu i spuštamo se prema vozilu i povratku prema HR. Na povratku gledamo mnoge smjerove prema grebenu Begunjš?ice i maštamo o povratku i penjanju kroz neke teže smjerove, ali smo i svjesni da bi u nešto drugačijim uvjetima i ovi naši smjerovi bili prava avantura.

Zaista smo predugo čekali na jedan ovakav vikend, ali kada smo ga evo konačno dočekali zaista smo i uživali u njemu. Karavankama i grapama se ubrzo Vraćamo.

D.K.

Log  rute:

Fotke:

[mudslide:picasa,1,hpk.chrne.mambe,5989132513927327345]