Grintovec (2558 m) – ARHIVA

Na godišnjicu velike hrvatske pobjede  Oluje, Mambe su odlučili ispenjati  najviši vrh Kamniških i Savinjskih Alpi  – Grintovec (2558 m), to je za sada ujedno i najviši vrh koji smo dosegli snagom nožnih, le?nih i inih miši?a.

Na put smo krenuli Toomy, ja i ovaj put Marko (nadamo se ?eš?em pridruživanju), znači u principu fizi?ki veoma spreman tim.

Put nije Počeo baš najbolje jer Sejo (seat) već u Varaždinu otkazuje poslušnost, pa se fino Vraćamo i u Beletincu mijenjamo vozilo po principu staro za novo (nažalost po vlasnika samo na dva dana).

Nakon dva sata vožnje (prošli 3 Slovenije) dolazimo do Kamniške Bistrice gdje kod doma koji se nalazi na 600 metara ostavljamo vozilo i civilizaciju i krećemo na savladavanje visinske razlike od gotovo 2000 m, odnosno na uspon na jedan od ponosa Slovenije  – Grintovec (2558 m).

Put nas prvo vodi kroz Kokršku dolinu prema Cojzovoj kOči na Kokrškem sedlu (1793 m). Moram napomenuti da se ovdje pod dolina ne podrazumijeva dolina u klasičnom smislu, nego šumska padina gdje su prije dvije godine u lavini u prosincu život izgubila dvojica zagreba?kih planinara.

Putem prema vrhu prestižemo i grupu riječkih planinara (Kastav), te nekoliko starijih Slovenaca, te do Cojzove ko?e dolazimo za 2 h i 20 min., tj. 1 h i 10 minuta ispod vremena markiranog po karti (pravi smo,ha).

Ovdje slijedi okrepa uz sendvi? i prve zlatoroge ( gospođa u domu nudi nas ?ajem), te tako okrijepljeni krećemo prema vrhu do kojeg dolazimo nakon 2,5 h (pol sata spavanja na gorskoj livadi).

I osvajamo do sada najveći vrh Črnih Mambi – Grintovec.

Na vrhu dočekujemo i uporne riječane, koji su vidno uspuhani ipak dohvatili vrh.

Nakon obaveznog slikanja odlučujemo se za spust preko zelo zahtevne staze prema Mlinarskom sedlu i dalje prema Cojzovoj koi. Staza je na mjestima osigurana klinovima i sajlama, te je kod dijela ekspedicije prouzro?ila proizvodnju prekomjerne doze adrenalina. većina (2 od 3) je ipak uživala u malo opasnosti, koju nam dodatno izazivaju i kapi kiše i najava oluje, te grmljavina u daljini.

Na putu susrećemo i planinara koji se priprema za pohod na Mont Blanc , kao i nekoliko “lu?aka” koji trkom svladavaju ove vrhove, o?ito ne uživajući u ljepoti planinskih vrhova.

U daljini ostavljamo Grintovec, a pogled nam leti prema Skuti, Turskoj Gori i mnogim drugim vrhovima koji nas tek čekaju u budu?nosti.

Sretni zbog uspješnog uspona stižemo u Cojzovu kou, tamanimo ri?et s kranjskom kobasicom, nekoliko zlatoroga i već u devet smo u carstvu snova.

Buđenje slijedi u sedam, slijedi doručak i dva sata žestokog tempa do auta. Ostavljamo Alpe ponosni na savladani uspon i novog člana ekspedicije te krećemo put Hrvatske i novih avantura.

A nadamo se da će nam se na njima u budu?nosti priključiti i netko od Vas.

“Nau?io sam da mnogi ljudi žele biti na vrhu planine ne znajući da se prava sreća krije u načinu penjanja na njen vrh”. G.G.Marquez