3. obljetnica djelovanja Črnih Mambi Paklenica 28. 30. 04. – ARHIVA

Skupina zanesenjaka tj. mi koje Vi već dobro znate počastila se za treču godinu aktivnog djelovanja izletom u Paklenicu.

Tako je 75 % članova originalne, tj. prve postave krenulo u petak poslijepodne prema najvažnijoj planini Črnih Mambi Velebitu.

Vozio nas je profesionalac Pegi, a ja i Toomy smo uživali u planiranju subotnjeg uspona na Struge i Vaganski vrh (1757 m).

A sada kratko kako je izlet izgledao.

Na ulaz parka stižemo taman sa dolaskom noći i potvrđujemo naš neki status no?nih planinara koji redovito na izletima planinare no?u (pravo planinarenje i nema gužve) uz pomoć tzv. kopflampi.

U dom u Paklenici stižemo za 1,5 h (brže od vremena oznaka) i budimo ekipu u domu, ekipu koja u domu prakti?ki živi.

Nakon ne baš prospavane noći (Toomy hr?e) ((najrafiniraniji od sve trojice – op.admin)) i obilnog “?ajna salama” doručka krećemo preko prijevoja Buljme u sklonište na Strugama (1400 m).

Šetnja je lagana, pra?ena kišicom i uz osvježenje na izvoru zvanom Zanzibar. Dolaskom na Buljmu nailazimo i na prve nanose snijega, a ulaskom na udolinu Struge dolazimo na ogromno snježno polje sa nanosima snijega i do 3 metra.

Ova udolina prošarana je brojnim ponikvama različitih oblika i dubina koje nismo željeli mjeriti ispod snijega.

Nakon što u velja?i nismo iskopali ulaz u ovo sklonite (vratili se u dom u Paklenici) ovaj put konačno ponosno ulazimo kroz vrata skloništa (ulazi se i kroz krovni prozor kad je više snijega).

U skloništu imamo jedino problem sa peći koja dimi i dimi, pa nakon dobrog sušenja na dimu dolazimo na ideju plasiranja nove serije mirisa za muškarce (miris dima obogaćen mirisom pršuta, šunke i sušiona original) ((sušiona pure – pour homme)).

E a tada Pegi kuha ručak, makarone pojačane konzervom graha (odlično) plus malo crnog vina, pa zaboravljamo sve nedaće.

Nakon ovakvog ručka i moždane vijuge Počinju raditi i planirati uspon na Vaganski vrh.

Na ulasku u sklonište nalazimo dvoje saonice (dje?je sanjke lopate) i odlučujemo ih ponijeti i spustiti se njima sa vrha. Markaciju gubimo već nakon 100 m i nakon toga na slijepo prema Vaganskom vrhu.

To je bilo pravo lutanje Velebitom, totalno izgubljeni u snijegu promašili smo i izvor Marasovac i Babino jezero i slučajno našim stazama stigli u podnožje Vaganskog vrha tj. na 1670 m. Tu nas hvata pljusak i lagani sumrak pa se iskazujemo jednom pametnom odlukom povratak. Sanjke i spust 29.04. sa 1670 m na 1400 m.

Živi i zdravi, te opet neispavani (zna se zašto) ((ovaj put i zbog zanimljive radio emisije, te zbog nečijeg pokrivanja stiropor pločama kao i tandemičnom hrkanju u parovima – op. admin)) sputamo se u nedjelju do izlaza (4 h) i pravac doma preko Macole.

I Vraćamo se opet i to uskoro…